fra Grgo Vasilj, fra Leo Petrović, fra Jozo Bencun, fra Rafo Prusina, fra Bernardin Smoljan, fra Kažimir Bebek i fra Nenad Pehar…

hercegovački su fratri koji su tog kobnog 14. veljače 1945. godine povezani u bodljikavu žicu izvedeni iz franjevačkog samostana u Mostaru, mučki ubijeni i bačeni u Neretvu.

…Krvlju su svojom obilježili stazu života. Svojim žrtvama kročili su vječnosti. Izdržali oganj i mač, zasvijetlili poput čista zlata na taljici na kojoj su bili iskušani. I koliko su god krvnici mislili da će ih ubiti, da će ubiti Zajednicu franjevaca, da će ubiti narod, ubiti vjeru, ljuto su se prevarili. Nisu oni znali za ove evanđeoske riječi koje smo čuli. A one su izgovorene našoj pobijenoj braći: ”Dođite k meni vi umorni i opterećeni, ja ću vam biti odmor i vječnost”…

Upravo te evanđeoske riječi, i 79 godina poslije, drže živima sjećanja na pobijene naše fratre i okupljaju nas u zajedništvo i molitve da njihova krv mučenička bude sjeme novih kršćanskih zvanja i savjesnih i boljih kršćana.

U sklopu Dana sjećanja jučer su, 11. veljače, u svim crkvama naše Misije FRAMOST služene svete mise u spomen na pobijene fratre i vjernike Mostara i okolice – žrtve II. svjetskog rata i poraća; te za sve poginule u Domovinskom ratu.

POČIVALI U MIRU BOŽJEM!!

Crkva sv. Barbare, Rudnik

Crkva sv. Franje, Ilići

Crkva sv. Ante, Cim

Crkva sv. Ivana Krstitelja, Miljkovići

Foto: Ante Boras

/Misija FRAMOST/