Već dulje vrijeme smo se skanjivali našoj Nevenki Ćubela, pjevi Izvorne skupine folklornog ansambla ‘Sv. Ante-Cim’ staviti se na raspolaganje i biti na usluzi… Ona piše svoju treću zbirku pjesama tradicijske kulture pa je nakanila obogatiti je i određenim fotografijama i podacima iz svog zavičaja…
Krenuli smo iz našeg ‘Duhovno-kulturnog i prosvjetnog centra Sv. Ante-Cim’ i preko Bili pohodili najprije OTARIĆ… Nevenka je prava riznica narodnoga blaga i na tu temu i o tamošnjim lokalitetima može beskrajno dugo govoriti, kao i Sofija Vrljić r. Čuljak, koja je na ovim prostorima i ozemlju i svoje djetinjstvo provodila. One zajedno mogu puno toga svjedočiti i na budući naraštaj prenijeti… Budući da je s nama bio i budući liječnik Marinko, uz to i zaljubljenik u tradicijsko blago, imao je i on što čuti i vidjeti i pribilježiti. Sve to je vremešni medijski djelatnik Ante Boras vjerno slikao i u svoju riznicu i torbu pohranjivao…
Usput smo se zaustavili kod spomenika ubijenim Grabovljanima ’45-te godine, među kojima je bio i Nevenkin otac Pero. Nakon kratkog zadržavanja tu, slijedeća naša postaja bila je KIPIĆ ZA POLJICEM… I taj lokalitet je tijesno povezan s Nevenkom jer je njezin otac Luka Ćubela, zvani beg, inače brat fra Bogdana Ćubele, zavjetovao, ako se sretno vrati doma iz Amerike, da će podignuti kapelicu Gospi u čast, kao svoj vid zahvalnosti. Obećano učinjeno. Otad, od tih davnih godina, nakon Prvog svjetskog rata, uz tu kapelicu se svake godine služi sveta misa o Maloj Gospi. U prigodi stote obljetnice ta je kapelica posve obnovljena umijećem majstora u kamenu mladog Marušića iz Dobriča… Tu smo se zadržali i obavili što se obaviti kanilo… Uz put smo se još dali poučiti i o lokalitetima ZVONIGRAD i GRKUŠ… Potom smo razgledali i Nevenkine dvore, gdje je rođena i prve godine djetinjstva proživjela, a koji su nekoć i za mjesnu školu poslužili…
Odatle smo pošli upoznati se i gdje je ŽIVICA. Usput smo susreli dobrodušnog starinu Mićuna koji vjerno čuva zavičajne prostore… Isto tako, vidjeli smo i kušali Maandića jabuke, koje su ove godine bogato urodile i koje još nitko obrao nije… Potom smo došli do spomenika na PODIMA, pomolili se ondje i poželjeli i crkvicu, u neko sretno vrijeme podignuti, kao vidljivi znak žive vjere otaca i pradjedova Isusu i fratrima koji te prostore odavnina čuvaju i poslužuju…
Slijedeće naše odredište bio je GRADAC – GORNJI GRADAC – MOSTARSKI GRADAC… Ondje su fratri, kad su se odvajali od Bosne Srebrene, najprije svoje stanište imali, svoje đake školali, svoje prvo gnijezdo svili. Odatle su po Hercegovini odlazili. Tamo je crkva Imena Isusova i fratarski dvori koje su fratri prije nekoliko godina temeljito obnovili… Uistinu, sve nam je bilo divno i krasno, još samo da smo i kojeg živog čovjeka susreli… Ali, očita je ona narodna: SVE ZA VRIJEME BOG ZAUVIJEK!
Uputili smo se potom put FRATARSKIH GROBOVA… To je mjesto gdje su fratri, ’45-te godine, početkom veljače, izvedeni iz župne kuće i jedno kilometar uza stranu vođeni i onda poubijani… Čekala se zgodna prilika da im se, u vrijeme ‘blagog naroda’, kosti prenesu u samostansku crkvu na Širokom Brijegu, a marni mještani, sa svojim fratrima izgrade prelijepi spomen park u čast ubijenim fratrima. Uz put do tog svetišta podignute su i križne postaje. U crkvi Imena Isusova, Božji se narod sa svojim fratrom okupi na pobožnost, Odluku Puta križa izmoli i potom zaputi uza stranu do grobova, moleći Put križa… Trenutno se cesta ‘pomalo’ betonira kako se već prikupi novčića…
Na grobove svakako valja otići i sve pogledati… Ondje se pomoliti… Dušu mirom ispuniti i spokojem ojačati. I mi smo se ondje pomolili, a potom put OROVNIKA krenuli…
OROVNIK je, opet, jedno prelijepo svetište mira i davnošnjih uspomena i vremena. Obnovljeno je i lijepo uređeno, zahvaljujući dobrim i marnim žiteljima i fratrima, tako te svakako valja onamo doći, ne samo kad je proslava Velike Gospe, prve nedjelje po Gospojini, već i u drugo vrijeme, onuda prohodati, predahnuti, vode se napiti, Gospu pozdraviti i opet svoj put nastaviti…
Nakon naše hodnje, odjedanput, svakome se počelo žuriti i svi su stali pogledavati na svoj dobnik… Pošli smo natrag s uvjerenjem kako nam je dan, uistinu bio osmišljen, i kako sve navedeno valja opet, doskora, i drugima, dragim osobama, preporučiti i pokazati…
Neka je slava Bogu na visini, a mir ljudima dobre volje.
Bogu hvala na lijepom danu i jesenskim bojama koje su resile viđeni prostor!
Fotografije: Ante Boras
MISIJA FRAMOST
