23. veljače 2020. za vrijeme mise u 10.30 sati u Franjevačkom centru sv. Ante – Cim obilježen je dijamantni jubilej braka Gojka i Radice Pavković. Tom prilikom je fra Luka svečarima uputio pozdrave i svoju riječ koju prenosimo u cijelosti: Pozdravljamo danas dijamantni bračni par: GOJKA I RADICU PAVKOVIĆ. Znamo ih po obličju, upoznajmo ih, na kratko, još više i bliže.
Obadvoje njih su iz Širokobriješkog sela Izbično. Gojko je iz obitelji Stanka Pavkovića i Anice zvane Kumara. U njegovoj obitelji je bilo rođeno 6-tero djece. Troje njih su kao mala djeca preminuli i rajna su djeca… Uz Gojka je danas među živima još brat Mile koji s obitelji živi u Zagrebu.
Kad je Gojku bilo 10 godina oca su mu uhapsili i na smrt strijeljanjem osudili, tako te su Gojka, i kuća i sav drugi posao, zapali. Ipak, Stanko je, uz Božju providnost, nakon dugogodišnje robije, od smrtne kazne oslobođen i tri godine po Gojkovu vjenčanju, izišao je iz zatvora…
Radica je iz obitelji Cnjac – susjednoga zaseoka Gojkova. Rođena je 27.10.’39. u obitelji Grge Crnjca i Milke Šoljuše. Rođeno ih je bilo 7-ero djece. I kod njih je bilo jedno rajno dijete. Danas je, među živima, uz Radicu, još i sestra joj Marija, koja živi u Mostaru.
Zanimljivo, počeli su očijukati i zabavljati se sa 12 i 14 godina, a sa 20 godina Radica, i 22 godine Gojko, 20. veljače ’60-te godine, pred fra Željkom Zadrom, na ranoj misi u Izbičnu stupaju u brak.
Do ’77. godine žive u Izbičnu, a onda s djecom doseljavaju u Mostar, u ovu Cimsku valu.
Rodili su 7-ero djece. Osim pok. Zvonke, koji je kao mladić preminuo, danas su uz slavljenike njihovih 6-tero djece: Anka, Mirela, Emil, Suzana, Mirjana i Milka sa svojim najbližima; spleli su živi vijenac oko svojih dijamantnih roditelja.
50 godina braka obilježili su u Izbičnu, a, evo, za 60-tu obljetnicu se Bogu zahvaljuju, ovdje među nama, u franjevačkom centru sv. Ante-Cim. Dočekali su 11-tero unučadi i 3 praunučadi. Redoviti su na sv. misama i s nama su i u svim drugim prilikama.
Radica dobro peče domaći kruh pa se nekoć pjevalo: ‘Da mi je se najesti kruha što ga Rada didovica kuha!’.
Cijeloga života su se poštivali, uvažavali i slogu i ljubav njegovali. Zajedno su bili i na motiki i u crkvi, i u žalosti i na feštama i radosti. Znali su lijepo zapjevati i podružiti se. Uvijek su se držali očeva savjeta: ‘Dico, radite nešto, da vam i Bog ima što blagosloviti!’
Danas smo Bogu zahvalni za ovaj njihov dan i dar krepkih roditelja,
i s njima se zahvaljujemo za sve što im je Bog u životu podario.
Želja nam je, i molimo Boga, da požive još dugo u zdravlju i Božjem blagoslovu, sa svojom djecom i njihovim obiteljima. Živjeli i sretni bili!
foto: Ante Boras
/Misija FRAMOST/