Današnji dan se naziva Velika Srijeda i glavni je spomen dan u godini na izdaju Sina
propasti, kako Evanđelje po Ivanu naziva izdajnika Judu.

Velika je srijeda i u današnjem evanđelju slušamo o Judinoj izdaji Isusa Krista. U
liturgijskom pogledu približavamo se skorom slavlju Pashalnog otajstva našega
Gospodina. Stoga nas i čitanja ovih velikih dana pripremaju za tu proslavu. Naime, kroz
cijelu godinu čitanja su tako određena da nas uvode u samo otajstvo našega Gospodina.
U ovim danima bit ćemo uvedeni u sami vrhunac njegova poslanja: u muku, smrt i
uskrsnuće. To upoznavanje Kristova otajstva ujedno znači i obojenost našega života
Kristovim životom, naše pristajanje uz njegovo otkupiteljsko djelo.

Na početku ovoga odlomka Matej pred nas stavlja Judu i glavare svećeničke, odnosno
njihov savez. Juda je očito odlučio koja će biti njegova uloga u sastavu Isusovih učenika
te tako od glavara svećeničkih uzima trideset srebrnika kao cijenu svoga djelovanja i
Isusova života. Dogovor je između njih sklopljen. Još ostaje samo pitanje vremena kad
će im ga Juda predati. Vidjeli smo u prijašnjim danima kako su se glavari svećenički
bojali uhvatiti Isusa u određene dane jer su se bojali naroda, budući da ga je narod doživljavao kao proroka. Upravo će im sada Juda pomoći da Isusa uhvate u pravi
trenutak.

Kako na početku čitamo o jednoj skupini: Judi i glavarima svećeničkim, tako nakon toga
čitamo o drugoj skupini: Isusu i njegovim učenicima. Dok su prvi kovali plan kako uhvatiti
Isusa i osuditi, drugi su se pripremali za veliki židovski blagdan Pashu. Učenici slijede
Isusove upute i pripremaju sve za večeru kojom se obilježavao blagdan Pashe.
Uvečer dok su blagovali za stolom, Isus, umjesto govora ljubavi i umjesto podučavanja
učenika o Ocu i kraljevstvu nebeskom, govori teške riječi o izdaji, i to o izdaji od jednoga
od njegovih učenika. Jedan od onih koji su išli za njim, koji su slušali njegove riječi,
kojima je nasamo objašnjavao prispodobe i kojima je otkrivao istine kraljevstva Božjega,
jedan od tih njega će uskoro izdati, predati glavarima svećeničkim. Sjeme Kristove riječi
očito kod jednoga od njih nije palo na plodno tlo, nego je korov ugušio plod. I to je vidljivo
u obraćanju Isusu od strane učenika. Nakon govora o izdaji, svi učenici ga pitaju: ‘Da
nisam ja, Gospodine? osim Jude koji kaže: ‘Da nisam ja, učitelju?’ Oni Isusa jasno
označavaju kao Gospodina, kao onoga koji je Bog, dok Juda ostaje prikraćen te se tako
izdvaja od dvanaestorice te postaje izdajica.

U ovim svetim danima koji nam prethode prepoznajmo Gospodina u njegovoj riječi i
lomljenju kruha, te u zajedništvu s cijelom Crkvom proslavimo onoga koji nam je darovao
otkupljenje.

Narod.hr
/MISIJA FRAMOST/