Sveti Franjo preminuo je 3. listopada 1226. godine i sahranjen u crkvi svetog Jurja, danas Bazilika sv. Klare u Asizu. Brat Ilija, generalni ministar Reda, isplanirao je gradnju nove crkve gdje bi se tijelo svetog Franje trajno pohranilo. Simone di Pucciarello darovao je zemlju za njezinu izgradnju, brdo zapadno od Asiza, poznato kao “Pakleno brdo” gdje su prije toga pogubljivali osuđene kriminalce. Danas se zove “Rajsko brdo”. Dan nakon kanonizacije sv. oca Franje  1228. godine, papa Grgur IX. blagoslovio je temeljni kamen. Već 25. svibnja 1230. godine , potajno u procesiji , u novu crkvu preneseno je tijelo svetog Franje. Crkvu je posvetio papa Inocent IV.  1253. godine. To je čudesno lijepa crkva koju je oslikao Giotto prikazavši različite zgode iz života svetog Franje. Papa Benedikt XIV. dao je crkvi naslov “Patrijarhalne bazilike” i “Papinske kapele”.

”Vjeran je Gospodin u svojim riječima, jer je često u Svetom pismu izjavio da će uzvisiti one koje pronađe slične svome Sinu u poniznosti. A to jasno vidimo ostvareno na uzvišenju svetog Franje. On je naime za života uvijek nastojao biti neugledan u svojim očima i drugih, pa ipak po neprevarljivom sudu Crkve i svečanoj izjavi on se časti i poštuje po cijelom svijetu među prijateljima Božjim, koji zajedno s njim kraljuju na nebu. Tijelo je njegovo, u kojem do smrti nije prestajao provoditi Kristovo mrtvljenje, s neba obdaren posebnim znamenjima i čudesima, tako je štovanjem naroda proslavljeno da je njegov grob zavrijedio veću slavu od glasovitih spomenika velikana ovog svijeta.”  – iz Konstitucije “Vjeran je Gospodin” pape Benedikta IV.

Papinska bazilika Svetog Franje Asiškog (talijanski: Basilica Papale di San Francesco d’Assisi, latinski: Basilica Sancti Francisci Assisiensis) uz malu crkvicu Gospe od Anđela – Porcijunkulu – izvorna je crkva Franjevačkoga reda. Također, kao grobno mjesto Franje Asiškog, bazilika je jedno od najznačajnijih kršćanskih hodočasničkih mjesta u Italiji, koje neprestano privlači mase svijeta: svečevih obožavatelja, ali i ljubitelja umjetnosti. Izgrađena je u strani brda i sastoji se od dvije crkve, poznate kao Gornja crkva i Donja crkva, i kripte gdje se nalaze zemni ostatci Asiškoga svetca. S pripojenim samostanom, crkva je prepoznatljiva znamenitost koja je od 2000. godine i na UNESCOV-u popisu mjesta svjetske kulturne baštine u Europi.

 

/Misija FRAMOST/