Blagdan Pohoda Blažene Djevice Marije

Elizabeta i njezin muž Zaharija, dobili su sina Ivana koji je krstio Isusa u rijeci Jordan. Djevica Marija krenula je u posjet iz svog grada Nazareta u Elizabetino selo Ain Karim, nedaleko Jeruzalema. Mariji je anđeo navijestio: ”Gle! I tvoja rodica Elizabeta, zače sina u svojoj  starosti. Već je u šestom mjesecu trudnoće, ona koju zovu nerotkinjom, jer Bogu ništa nije nemoguće!”

Put je bio dug. Marija je pješačila pet dana, ali bila je vođena ljubavlju i željom da pomogne Elizabeti u posljednjim mjesecima trudnoće. Čim je Elizabeta čula Djevicu Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Bio je to prvi susret Isusa i Ivana Krstitelja. Elizabeta se napunila Duhom Svetim i radosno je kliknula: ”Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”

Taj Elizabetin zaziv i pozdrav postao je sastavni dio molitve Zdravo Marijo. Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je njoj, neznatnoj službenici, povjerio tako odgovornu zadaću biti Majka Božja.

Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući, prije nego je Elizabeta rodila Ivana Krstitelja.

U spomen i prigodom njezina posjeta Elizabeti i rođenja Ivana Krstitelja, u Ain Karimu su nastale dvije najljepše biblijske pjesme: Benedictus – Blagoslovljen i Magnificat – Veliča koji počinje riječima: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznantost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom” (Evanđelje po Luki 1, 46-48). Ovaj Marijin hvalospjev u crkvama se već stoljećima izgovara i pjeva za jutarnju i večernju hvalu Bogu.

Blagdan Pohoda Marijina, prvi put se spominje 1263. godine kad je njegovo slavlje preporučio Sv. Bonaventura. Nekada se slavio 2. srpnja, a na današnji dan, 31. svibnja, slavi se po želji pape Pavla VI. Ovaj blagdan slavi se također i u anglikanskoj crkvi.