14. lipnja obilježava se kao Svjetski dan dobrovoljnoga darivanja krvi. U čast nobelovca dr. Karla Landsteinera, rođenog 14. lipnja 1868., koji je razvio sustav određivanja krvnih grupa, ovim danom se na poseban način podiže razina svijesti o potrebama i važnosti krvi i krvnih pripravaka. Također, obilježavanjem ovoga dana se na poseban način zahvaljuje i svim dobrovoljnim darivateljima na njihovu daru života, jer dobrovoljni darivatelji krvi su nacionalno bogatstvo svake zemlje.
Definiciju dobrovoljnog darivanja krvi odredili su Međunarodna udruga transfuziologa (ISBN), Međunarodni crveni križ (IFCR), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Europsko vijeće (Council of Europe) i prihvaćena je u svim zemljama svijeta.
Prvi Svjetski dan dobrovoljnih darivatelja krvi obilježen je 14. lipnja 2004. godine, a u lipnju 2005., na skupštini Svjetske zdravstvene organizacije ministri zdravstva iz cijelog svijeta jednoglasno su dali izjavu o potpori dobrovoljnim, neplaćenim davateljima krvi.
Donijeli su rezoluciju kojom su 14. lipnja proglasili Svjetskim danom dobrovoljnih darivatelja krvi, s ciljem podizanja svijesti o potrebi za sigurnom krvlju diljem svijeta i ohrabrivanje pojedinaca da redovito doniraju krv, kako bi krv bila dostupna za sve kojima je potrebna.
Transfuzija krvi spašava živote i poboljšava zdravlje, ali mnogi pacijenti koji traže transfuzije nemaju pravovremeni pristup sigurnoj krvi. Krv nije moguće proizvesti na umjetan način. Jedini izvor toga lijeka je čovjek, darivatelj krvi, koji svoju krv može darovati dobrovoljno, obiteljskim darivanjem ili naplaćivanjem. Kako bi se osiguralo brzo, kvalitetno i sigurno liječenje bolesnika kojima je potrebna krv, važno je uvijek imati dovoljan broj darivatelja krvi, a time i dovoljne količine krvi u pričuvi. Upravo zato, krv se može darivati svakodnevno u raznim transfuzijskim ustanovama ili na organiziranim akcijama darivanja krvi, kao što su veće radne organizacije, škole, mjesne zajednice ili crkve kao što je spomenuto na početku teksta. Trenutno se u svijetu godišnje prikupi više od 110 milijuna doza krvi. Polovica svih doza prikupi se u zemljama visokih prihoda koje se nalaze uglavnom na europskom kontinentu, nešto manje u zemljama američkoga kontinenta, dok se samo 5 milijuna doza krvi prikupi u siromašnim afričkim zemljama. Kod siromašnih zemalja, čak 65 % svih transfuzija krvi napravi se kod djece mlađe od 5 godina. U bogatim zemljama situacija je obrnuta jer se njihove transfuzije u prosječno 76 % slučajeva obavljaju na osobama koje imaju iznad 65 godina.
Transfuzijom krvi i krvnih pripravaka pomaže se u spašavanju milijuna života svake godine. Krv može pomoći u produženju očekivane životne dobi i poboljšanju kvalitete života pacijenata koji boluju od stanja opasnih po život te je neophodna kod složenih medicinskih i kirurških zahvata.
Prikupljanje krvi od dobrovoljnih neplaćenih darivatelja krvi je temelj za osiguravanje dovoljnih zaliha sigurne krvi. Osobe koje redovito dobrovoljno daruju krv su najsigurniji izvor krvi jer se na taj način događa manje infekcija koje se prenose krvlju.
Osiguravanje sigurne i dostatne količine krvi kroz dobro organiziran nacionalni sustav darivanja trebao bi biti sastavni dio nacionalne zdravstvene strategije svake zemlje. U mnogim zemljama, potražnja nadmašuje ponudu, te su stoga službe koje se bave prikupljanjem krvi pred velikim izazovom, jer moraju osigurati dovoljne količine krvi i istovremeno se pobrinuti za kvalitetu i sigurnost.
Dobrovoljno darivanje krvi je nesebičan, solidaran i plemenit čin. Jednom dozom krvi mogu se spasiti tri života. DARUJ KRV – SPASI ŽIVOT !!
/Misija FRAMOST/
Izvori: /pliva.hr/, /drum.hr/, /jabuka.TV/, /svjetlo riječi/
