Skoro svaki kraj za sebe veže i neku legendu iz prošlosti. Tako je jedna od poznatijih legendi ramskog kraja – legenda o Divi Grabovčevoj.
Usmena predaja o ovoj legendi prenosila se s koljena na koljeno među tamošnjim pukom i tako se i sačuvala. Zabilježena je u knjigama: ”Djevojački grob”, legenda iz bosanske prošlosti, autora Ćire Truhelke, hrvatskog arheologa i povjesničara umjetnosti; ”Diva Grabovčeva” , pučka tragedija, fra Blage Karačića; ”Diva Grabovica” , pripovijest za djecu, autora Dubravka Horvatića; te dokumentirana u filmu ”Divin krik s Vrana” autora Miljenka Karačića . Tragična sudbina ove mlade ramske djevojke opjevana je i u prvoj bosanskohercegovačkoj operi na hrvatskom jeziku ”Diva Grabovčeva” , te u istoimenoj pjesmi Marka Perkovića – Thompsona.
Legenda o Divi Grabovčevoj govori o mladoj djevojci koja je živjela u Rami u vrijeme turske vladavine na ovim prostorima. Kao jedino dijete roditelja Luke i Luce Grabovac iz Varvare, koji dugo nisu imali djece, Diva je bila obasipana pažnjom svojih roditelja i ukućana, svoga sela, ali i cijeloga kraja.
Kao djevojčica, privlačila je pozornost svojom bistrošću i mudrošću. Po ondašnjim običajima, kad je bila dovoljno odrasla, roditelji je šalju na čuvanje stada ovaca s ostalim pastirima na planinu Radušu. Kad je stasala u djevojku, bila je izrazito lijepa i tom svojom ljepotom plijenila pozornost velikog broja muškaraca. Kako legenda kaže, jednom prilikom kada je sa svojim prijateljicama bila na mjesnom bunaru, pored njih nailazi turski mladić Tahirbeg s Kupresa i odmah je zapazio lijepu djevojku. Od tada je često tražio razlog da dođe u Ramu i Varvaru kako bi susreo Divu. Kako je vrijeme prolazilo, Tahirbeg se zaljubljuje u djevojku i jednom prilikom ju je zaprosio. Diva, koja je prema legendi bila izrazito pobožna i odana katoličkoj vjeri, tu prošnju odbija jer se ne želi udati za Turčina.
O toj prošnji ispričala je roditeljima, koji su je podržali u njezinome stavu. Drugi pokušaj prosidbe, na koju je Tahirbeg poslao svoje izaslanike i darove, Diva, a i njeni roditelji dali su isti odgovor. Ljutit i uvrijeđen zbog ponovnog odbijanja njegove prosidbe, Tahirbeg je vrebao priliku kako bi oteo djevojku i na silu je doveo sebi za ženu. Diva je izbjegavala izlazak iz kuće zbog straha od otmice, ali kad je došlo proljeće i vrijeme odlaska na planinu zbog ispaše stada, Divini roditelji su zamijenili ispašu sa svojim kumom Arslanagom i umjesto da ide na Radušu, Divu šalju na Vran. Nakon što joj se izgubio svaki trag, Tahirbeg šalje svoje sluge da špijuniraju i nađu gdje se djevojka sklonila. Poslije nekog vremena, sluge pronalaze mjesto gdje se Diva nalazi i kazuju svome gospodaru gdje je.
Tahirbeg sa svojim slugama odlazi na Vran s odlukom da se pod svaku cijenu „dokopa“ djevojke. Kad je našao Divu, pokušao ju je uzeti na silu, ali se djevojka borila i tako naljutila nasilnika koji je ubija nožem. Nakon što ju je ubio, na mjesto zločina stiže i Arslanaga, kum obitelji Grabovac i osvećuje djevojku.
Diva je pokopana na Kedžari, mjestu gdje je ubijena.
S vremenom to mjesto postaje zavjetno mjesto na koje su brojne ramske djevojke odlazile. U početku, fratri su se protivili takvim hodočašćima, ali nakon što su uvidjeli da zabranama neće ništa postići, početkom prošloga stoljeća pozivaju tada poznatoga hrvatskog arheologa, Ćiru Truhelku da ispita što krije grob na koji mnogi hodočaste. Truhelka je otkopao grob i u njemu pronašao kostur ženske osobe u dobi o 16 – 17 godina. Prema kostima lica i tijela, zaključuje da je djevojka bila izrazite ljepote. Nakon što je završio istraživanje groba, sve vraća u prvotno stanje. Kasnije je na grob postavljen veliki kameni stećak koji se na njemu nalazi i danas. A od 1998. godine pokraj Divina groba stoji i bronzani ”Divin kip”, rad kipara Kuzme Kovačića.
U povodu obilježavanja obljetnice Divine mučeničke smrti, svake se godine na ”Divin dan” – prvu nedjelju nakon Petrovdana (prva nedjelja u srpnju), na njenom grobu na Kedžari, služi sveta misa. Na hodočašće dolaze mnogobrojni vjernici, kako iz Rame, tako i iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, posebno Hercegovine, a zadnjih nekoliko godina i iz Hrvatske.
”Bez obzira koliko ova legenda odgovara povijesnoj istini, ona odgovara psihološko-sociološko-povijesnoj istini ovoga puka, posebno djevojaka. Stoljećima su roditelji odgajali djecu, učeći ih da im je jedini ponos njihova vjera i poštenje, i to im nitko ne može oteti. Za tu vjeru i čast ovaj je narod žrtvovao život koji je i onako često bio jadan i tegoban. Bilo je u ramskoj povijesti mnogo “Tahirbega” nasilnika koji su nosili različita imena i oznake i njihov se zulum znatno odrazio na duši ramskog čovjeka.” …Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća.
Izvori: /Ramski vjesnik/ /rportal.eu/ /hr.wikipedia.org/
/Misija FRAMOST/
