Poklonim li ti riječ, ništa ti svoga dao nisam.
Darujem li ti osmjeh, ni on ne pripada meni.
Povedem li te u planinu da vidiš čistu ljepotu, opet pred tobom stojim praznih ruku.
Pokažem li ti more i s tobom preplivam rijeku,
poklonim li ti zrele smokve i slatko grožđe, pročitam li ti Pjesmu nad pjesmama,
opet ti ništa svoga dao nisam.
I kada bih ti dao sebe i svoje vrijeme, sve što umijem i sve što sam učio,
sve znano i sve zaboravljeno znanje ni tada ti ne bih ništa od sebe dao.
Kako da ti kažem: sve moje je tvoje kad nigdje ništa moga nema!
I kako da ti ne poklonim sve
kad sve sam dobio samo da dijelim!
Fra Ante Vučković
Želimo Vam ugodnu i blagoslovljenu svetu nedjelju…
/Misija FRAMOST/
