22. listopada 1964. rođen je Dražen Petrović, Kapetan; u Šibeniku, gradu koji je zauvijek ostao njegova ljubav. “Košarkaški Mozart” i najveći hrvatski igrač u povijesti tragično je preminuo 7. lipnja 1993. godine u prometnoj nesreći kod njemačkog Ingolstadta. Svijet je ostao bez jednog od najvećih košarkaša koje je Hrvatska dala, igrača koji je u ranoj mladosti prerastao njene, a uskoro i granice Europe.

Dražen Petrović bio je jedan od najvećih hrvatskih i svjetskih košarkaša, uvršten među 50 osoba koje su najviše pridonijele Euroligi. Smatra se predvodnikom vala europskih košarkaša u NBA.

Svoju sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenke ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s izvanrednim igračem koji će desetljeće poslije obilježiti europsku i svjetsku košarku. Dražen je počeo igrati nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao i dodavao lopte na njegovim treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao. Nevjerojatan talent i nesvakidašnja radišnost za tako malog dječaka nije mogla promaći i vrhunskim stručnjacima. Već tada prognozirali su mu vrhunsku karijeru zamijetivši kako je već u ranoj dobi sposoban preuzeti svu odgovornost za svoju momčad i ako treba, utakmicu riješiti sam.

Iako su se za punoljetnog Dražena borili mnogi klubovi iz bivše Jugoslavije, on je potpisao za zagrebačku Cibonu, klub u kojem je igrao njegov brat Aleksandar – Aco Petrović. Cibonu je odveo dva puta na tron Europe, a u dvije sezone bio je i najbolji europski igrač. Tada prelazi u španjolsku momčad Real Madrid, gdje su ga suigrači i gledatelji štovali jer je i tu momčad ovjenčao trofejima.

U tom razdoblju Dražen je bio i vođa jugoslavenske košarkaške reprezentacije s velikim uspjehom; ističu se pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. godine i zlatna medalja na Europskom prvenstvu u Zagrebu 1989. godine.

Fenomenalne igre u Europi nisu ostale nezamijećene među skautima sjevernoameričke profesionalne lige. Košarkašku zvijezdu iz Hrvatske privoljeli su u svoje redove 1990. godine kada je Dražen postao član Portland Trail Blazersa. Real Madrid ga u početku uopće nije želio pustiti u NBA ligu, pozivajući se na ugovor između španjolskih klubova i NBA lige, kojim se reguliraju prijelazi igrača. Dražen je podnio sudsku tužbu i nakon presude u njegovu korist mogao je igrati za Portland Trail Blazerse. Premda je prve sezone zbog politike unutar kluba više sjedio na klupi no što je igrao, svoj je izniman talent iskazao dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo što je 1992. godine bio najbolji šuter momčadi (pogotovo trica), nego i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi. Još jedan trofej bio je i onaj najboljeg braniča pucača NBA te sezone.

Te je godine Dražen hrvatsku reprezentaciju odveo do najsjajnijeg uspjeha, srebra na Olimpijadi u Barceloni, i to u završnom srazu s jedinim pravim Dream Teamom za kojeg su igrali najbolji predstavnici NBA, ujedno i neki od najboljih košarkaša u povijesti košarke – Michael Jordan, Larry Bird, Magic Johnson, Scottie Pippen, Charles Barkley,…

Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je nesebično običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svojoj domovini obol je dao u nekoliko navrata početkom 90-ih godina 20. stoljeća, tiho prosvjedujući ispred zgrade Ujedinjenih naroda zbog ratne agresije koja je tada pogodila Hrvatsku. Bio je omiljen u društvu onih koji su znali što je košarka i iako je znao kao beskomprimisni razarač tuđih koševa uništavati protivnike, svi su se divili njegovoj igri, sportskom ponašanju i karizmi što se rijetko viđa.

Kao igrač dobio je Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar” 1992., a posmrtno je, ovaj put za životno djelo, dobio istu nagradu 2002. godine.

Hrvatski olimpijski odbor je 1995. godine poklonio Olimpijskom muzeju u Lausanni spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja.

2002. godine posthumno je primljen u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu.

Godine 2006. u njegovu čast u Zagrebu otvoren je muzej i memorijalan centar “Dražen Petrović”, uz košarkašku dvoranu koja također nosi njegovo ime.

Nagradu koja nosi njegovo ime Hrvatski olimpijski odbor ustanovio je 2006. godine, a namijenjena isključivo mladim sportašima, sportašicama, te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.

U Šibeniku je 22. listopada 2011. na Baldekinu otkriven brončani Draženov odljevak akademskog kipara Kažimira Hraste, koji prikazuje košarkaša u njegovoj prvoj fazi karijere kako sjedi na klupi s košarkaškom loptom među nogama. Istoga je dana otvoren i Spomen muzej koji je na inicijativu Biserke Petrović, Draženove majke, uređen u Draženovom stanu na obližnjem gradskom predjelu Buale.

Tijekom Europskog prvenstva u košarci 18. rujna 2013. godine Dražen Petrović izabran je za najboljeg europskog košarkaša svih vremena u izboru kojeg je organizirao portal posvećen košarci HoopsHype.com. U izboru je anketirano 38 košarkaša s Eurobasketa u Sloveniji koji su trebali navesti pet najboljih europskih košarkaša svih vremena. Dražen Petrović, koji je bio prvak svijeta i Europe, te je dva puta osvajao Euroligu i dva puta srebro na olimpijskim igrama, sakupio je najviše glasova, a osim njega od Hrvata među 16 najboljih su i Toni Kukoč na sedmom mjestu, te Dino Rađa na 16.

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika Dražena Petrovića na Baldekinu te puštanjem 59 balona u zrak Šibenik je danas proslavio 59. rođendan ”svog malog”.

 

Izvori: /hr.wikipedia.org/, /hks-cbf.hr/, /SPORTSKI.NET/, /net.hr/

/Misija FRAMOST/