Došašće ili advent vrijeme je pripreme za Božić, dolazak i rođenje Isusa Krista. Počinje četiri tjedna prije Božića. Kakve adventske običaje njeguju Hrvati i kako se pripremaju za slavlje Božića – najradosnijeg kršćanskog blagdana, piše Vesna Bihar…
Hrvatska tradicijska kultura bogata je predbožićnim i božićnim običajima. To je zbroj svih tradicijskih običaja koji nastaju, izvode se i funkcioniraju u hrvatskom kulturnom prostoru. Hrvati su od samoga početka kršćanskog življenja imali Božić u svoj punini sadržaja s brojnim simbolima, odnosno, božićnom tradicijom u kojoj svjetlost, zelenilo, darivanje i mnogo drugih elemenata čine božićni ugođaj. Slavljenje i priprema za Božić nije ista u svim hrvatskim krajevima i svako je područje razvilo sebi specifičan oblik slavlja.
Ta priprema u nekim krajevima počinje već na sv. Katarinu 25. studenog, točno mjesec dana prije Božića. Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: ”Sveta Kata zatvara vrata”. Važan je u tom vremenu i blagdan sv. Nikole, 6. prosinca koji se odlikuje ophodnim činom darivanja, naročito dobre djece. No, pravi predbožićni blagdan je onaj sv. Lucije, 13. prosinca, kao izravno predbožićno vrijeme, koje se u narodu određuje pojmom ”brojanica” ili ”dvanaestodnevnica” jer se njime odbrojava 12 dana, od Sv. Lucije do Božića. Na taj se dan obično sije i božićna pšenica.
U došašću, tri predbožićne nedjelje starinski se zovu: djetinjci, materice i očići, a povezane su s običajima darivanja slatkiša ili suhog voća. Prema tumačenju vjeroučiteljice iz Osijeka i urednice portala /www.vjeraidjela.com/ mr. Snježane Majdandžić Gladić, u nekim katoličkim krajevima, posebno u dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmatinskoj Zagori i Bačkoj, još uvijek su sačuvani stari lijepi običaji obiteljske prisnosti i šale, a vezuju se uz drugu, treću i četvrtu nedjelju došašća.
Tako se druge nedjelje došašća obilježavaju djetinjci, treće materice, a četvrte očići. Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, svima je zajedničko zbijanje šale, takvo koje ima za cilj još više međusobno zbližiti ukućane, rodbinu i prijatelje, a manifestira se kroz razne oblike darivanja kakvom sitnicom – na Djetinjce djeca daruju roditelje, na Materice to čini majka djeci i drugim čestitarima, a na Očiće otac kuće.
Djeca bi se tako na Očiće ustala rano i odmah išla kakvim konopčićem “svezati” oca, koji je potom morao platiti svoje oslobođenje tako da ih daruje novčićem ili nekom drugom sitnicom. (Isto bi činila na materice, samo što bi se onda vezivala majka, a koja bi ih darivala orasima, lješnjacima, smokvama, slatkišima i sl.) Potom bi očiće čestitali i svim drugim muškarcima među rodbinom i susjedima, a pri tome bi ih pozdravljali ovim ili sličnim riječima:
”Faljen Isus, očići, božićno je vrime,
mi smo došli sada tražit’ vaše otkupljenje.
Pođite na tavan, donesite mese,
ako nije suvo, otvorite kese.
Ako ništa nema, višanje se sprema!”
…
Autor: Vesna Bihar
Izvor: / Hkm.hr /
Poveznica: https://hkm.hr/vjera/simbolika-i-nazivi-adventskih-nedjelja/
/Misija FRAMOST/
