Izlet 2018

16. srpnja 2018.

U skladu s našim svako-godišnjim organiziranim pohodima MISIJE FRAMOST, članovi vjerničkih zajednica baštine franjevačkog zajedništva iz Mostara: Cima, Ilića, Rudnika i pripadajućih mjesta, ove godine smo odabrali destinacije: samostansko svetište i središte hercegovačkih franjevaca Široki Brijeg, crkvu u Kočerinu izgrađenu ‘u spomen 14 stoljeća kršćanstva u Hrvata’, rezidenciju franjevaca u Posušju sa svime onim što se ondje ima vidjeti i doživjeti, Kedžaru i grob Dive Grabovčeve, te molitveno središte Masnu Luku i u povratku obnovljenu franjevačku crkvu sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu.

Što naumili to i ostvarili. Na koncu, teško je sabrati sve dojmove i emocije, nakon svega što smo vidjeli, doživjeli, upoznali i proživjeli… Svakako, da nismo vidjeli i čuli teško da bismo sve mogli povjerovati. Onako, gledali smo i vidjeli, slušali smo i uvjerili se, doživjeli i prošli sve, tako te su naši duhovni spremnici sada bogatiji za jedan prelijepi dan ispunjen mnogim lijepim, korisnim i poučnim…

Zahvalni smo fra Vendelinu Karačiću koji nam je posvetio svoje vrijeme i detaljno nas upoznao sa svim vrjednotama franjevačkog svetišta i središta na Širokom Brijegu. Mnogi su ondje i prije bivali, ali se uvijek korisno vratiti i utvrditi, svetinjom se nadahnuti… Neki su, držeći se za skute svoje majke onamo hodočastili i kad se to nije gledalo blagonaklono, uostalom i danas ih ima koji naše pohode ne gledaju blagonaklono, ali pouzdano znamo da su takvima dani sve kraći. A mi smo Bogu zahvalni za sve što smo na Širokom Brijegu vidjeli, upoznali i svime se duhovno okrijepili…

Na Kočerinu je crkva bila otvorena i prazna. Ondje smo se pomolili za graditelje, za zaposlene i prezaposlene, za bolesne i nemoćne, za nazočne i izočne i za sve nas da nas Duh Božji vodi i prati, nadahnjuje i krijepi u sve dane našega života…

Na Posušju je bilo teško u sat i pol sve vrijedno i korisno čuti i ispričati, pokazati. No fra Milan Lončar, ‘zakleti ispovjednik kojemu je mnogo toga pridržano odriješiti što drugima nije’, kako nam on to slikovito reče, uspio je sve pokazati, prikazati, podastrijeti, navijestiti, sa svime nas i duhovnim i materijalnim i kulturnim upoznati… Rastali smo se zahvalni za gostoprimstvo i u uvjerenju da se ovdje mnogo toga uradilo i još više kani uraditi. Bože zdravlja, mudrosti i sredstava… Svakako je vrijedilo sve čuti, vidjeti i doživjeti. I fra Milanu smo zahvalni za odvojeno vrijeme i strpljivost s nama.

Na Kedžari je mjesto, i kad si sam i kad si u društvu, Bogom dano mjesto za sabranost, molitvu, za nabrati trava čajevki i sušiti, uslikati se, marendati i na koncu se pomoliti na vlastitu nakanu, ali i za našu mladost koja danas stasa, da poput Dive Grabovčeve, znade i slaviti i raditi, i svoje svetinje vrjednovati i čuvati, ako treba i do krvi, ali i tuđe poštivati.

Na povratku se naša zajednica u Hajdučkim vrletima okrijepila kavicom i drugom okrjepom i nastavila put u Masnu Luku.

Put je do odredišta Masna Luka asfaltiran, zdanje je moćno i izgrađeno, sve je, čini se, kako je graditelj zamislio. A graditelj i voditelj Centra, fra Petar Krasić, pod bremenom godina, ali lijepo i živopisno nam je sve podastro što smo trebali čuti i saznati. Otvorio nam je ne samo crkvu nego i izložbeni prostor kojega bi i urbana središta mogla poželjeti. Sve smo razgledali i svemu se divili. Mnogi su poželjeli ondje i nekoliko dana ostati, ali, valja nama ‘nizastranu’, valja nama u kotlinu svoju i svoju svakodnevnicu.

Po povratku smo se kratko uvratili do Gospe Snježne na Bardonji, tik uz Blidinjsko jezero i pomolili. Vidjeli smo i kako se najbliže kuće prepravljaju i grade, posuvremenjuju, što je znak kako je nadolazeće vrijeme, vrijeme nade i ohrabrenja.

U Rakitnu je, kad smo pristigli, sve bilo mirno. Sunce je polako smiraju nakrivljivalo kad smo stigli pred mjesnu crkvu. Uredno dvorište, uz crkvu mrtvačnica, u oglasnoj ploči potrebite napomene. Izlazi nam fra Marinko Leko, nekadašnji župnik Mostara i posljednji župnik cijeloga Mostara. Netko nam je bio rekao kako se bori s povišenim šećerom, ali ono što smo, gledajući ga vidjeli i slušajući ga čuli, zaključismo da mu je dobro i da ga zdravlje služi. Crkvu je opremio, obnovio, umjetninama uresio i jednim skladnim molitvenim prostorom učinio. Zahvalni smo i fra Marinku za gostoprimstvo.

Po povratku se u autobusu svima usta rastvorila, grla raskvasila… Veselo je bilo sve do povratka u Mostar i na odredišta gdje nam je ‘salalni’ naš dobri vozač Ivan Knezović uslužno svima zastajao i sve prizemljivao. Hvala mu.

Hvala dobrom Bogu da smo i ove godine mogli organizirano putovati, kao i dosadašnjih godina, puno toga vidjeti i čuti, novim se i kvalitetnim obogatiti. Do slijedećeg našeg puta i putovanja svima lijepi pozdrav i Božji blagoslov.

/Misija – FRAMOST/