Izlet 2018

Molitveno – rekreativni pohod crkvama, svetištima i pokrajinama sjeverozapadne Hercegovine

20. srpnja 2018. | Framost

16. srpnja 2018.

U skladu s našim svako-godišnjim organiziranim pohodima MISIJE FRAMOST, članovi vjerničkih zajednica baštine franjevačkog zajedništva iz Mostara: Cima, Ilića, Rudnika i pripadajućih mjesta, ove godine smo odabrali destinacije: samostansko svetište i središte hercegovačkih franjevaca Široki Brijeg, crkvu u Kočerinu izgrađenu ‘u spomen 14 stoljeća kršćanstva u Hrvata’, rezidenciju franjevaca u Posušju sa svime onim što se ondje ima vidjeti i doživjeti, Kedžaru i grob Dive Grabovčeve, te molitveno središte Masnu Luku i u povratku obnovljenu franjevačku crkvu sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu.

Što naumili to i ostvarili. Na koncu, teško je sabrati sve dojmove i emocije, nakon svega što smo vidjeli, doživjeli, upoznali i proživjeli… Svakako, da nismo vidjeli i čuli teško da bismo sve mogli povjerovati. Onako, gledali smo i vidjeli, slušali smo i uvjerili se, doživjeli i prošli sve, tako te su naši duhovni spremnici sada bogatiji za jedan prelijepi dan ispunjen mnogim lijepim, korisnim i poučnim…

Zahvalni smo fra Vendelinu Karačiću koji nam je posvetio svoje vrijeme i detaljno nas upoznao sa svim vrjednotama franjevačkog svetišta i središta na Širokom Brijegu. Mnogi su ondje i prije bivali, ali se uvijek korisno vratiti i utvrditi, svetinjom se nadahnuti… Neki su, držeći se za skute svoje majke onamo hodočastili i kad se to nije gledalo blagonaklono, uostalom i danas ih ima koji naše pohode ne gledaju blagonaklono, ali pouzdano znamo da su takvima dani sve kraći. A mi smo Bogu zahvalni za sve što smo na Širokom Brijegu vidjeli, upoznali i svime se duhovno okrijepili…

Na Kočerinu je crkva bila otvorena i prazna. Ondje smo se pomolili za graditelje, za zaposlene i prezaposlene, za bolesne i nemoćne, za nazočne i izočne i za sve nas da nas Duh Božji vodi i prati, nadahnjuje i krijepi u sve dane našega života…

Na Posušju je bilo teško u sat i pol sve vrijedno i korisno čuti i ispričati, pokazati. No fra Milan Lončar, ‘zakleti ispovjednik kojemu je mnogo toga pridržano odriješiti što drugima nije’, kako nam on to slikovito reče, uspio je sve pokazati, prikazati, podastrijeti, navijestiti, sa svime nas i duhovnim i materijalnim i kulturnim upoznati… Rastali smo se zahvalni za gostoprimstvo i u uvjerenju da se ovdje mnogo toga uradilo i još više kani uraditi. Bože zdravlja, mudrosti i sredstava… Svakako je vrijedilo sve čuti, vidjeti i doživjeti. I fra Milanu smo zahvalni za odvojeno vrijeme i strpljivost s nama.

Na Kedžari je mjesto, i kad si sam i kad si u društvu, Bogom dano mjesto za sabranost, molitvu, za nabrati trava čajevki i sušiti, uslikati se, marendati i na koncu se pomoliti na vlastitu nakanu, ali i za našu mladost koja danas stasa, da poput Dive Grabovčeve, znade i slaviti i raditi, i svoje svetinje vrjednovati i čuvati, ako treba i do krvi, ali i tuđe poštivati.

Na povratku se naša zajednica u Hajdučkim vrletima okrijepila kavicom i drugom okrjepom i nastavila put u Masnu Luku.

Put je do odredišta Masna Luka asfaltiran, zdanje je moćno i izgrađeno, sve je, čini se, kako je graditelj zamislio. A graditelj i voditelj Centra, fra Petar Krasić, pod bremenom godina, ali lijepo i živopisno nam je sve podastro što smo trebali čuti i saznati. Otvorio nam je ne samo crkvu nego i izložbeni prostor kojega bi i urbana središta mogla poželjeti. Sve smo razgledali i svemu se divili. Mnogi su poželjeli ondje i nekoliko dana ostati, ali, valja nama ‘nizastranu’, valja nama u kotlinu svoju i svoju svakodnevnicu.

Po povratku smo se kratko uvratili do Gospe Snježne na Bardonji, tik uz Blidinjsko jezero i pomolili. Vidjeli smo i kako se najbliže kuće prepravljaju i grade, posuvremenjuju, što je znak kako je nadolazeće vrijeme, vrijeme nade i ohrabrenja.

U Rakitnu je, kad smo pristigli, sve bilo mirno. Sunce je polako smiraju nakrivljivalo kad smo stigli pred mjesnu crkvu. Uredno dvorište, uz crkvu mrtvačnica, u oglasnoj ploči potrebite napomene. Izlazi nam fra Marinko Leko, nekadašnji župnik Mostara i posljednji župnik cijeloga Mostara. Netko nam je bio rekao kako se bori s povišenim šećerom, ali ono što smo, gledajući ga vidjeli i slušajući ga čuli, zaključismo da mu je dobro i da ga zdravlje služi. Crkvu je opremio, obnovio, umjetninama uresio i jednim skladnim molitvenim prostorom učinio. Zahvalni smo i fra Marinku za gostoprimstvo.

Po povratku se u autobusu svima usta rastvorila, grla raskvasila… Veselo je bilo sve do povratka u Mostar i na odredišta gdje nam je ‘salalni’ naš dobri vozač Ivan Knezović uslužno svima zastajao i sve prizemljivao. Hvala mu.

Hvala dobrom Bogu da smo i ove godine mogli organizirano putovati, kao i dosadašnjih godina, puno toga vidjeti i čuti, novim se i kvalitetnim obogatiti. Do slijedećeg našeg puta i putovanja svima lijepi pozdrav i Božji blagoslov.

/Misija – FRAMOST/

Osmrtnica.ba banner Hercegovackiportal.com banner Grude.com banner Radio-medjugorje.com banner Brotnjo.info banner

Misao tjedna

“Iskustvo nas uči da cijenimo one rijetke ljude koji nas štuju zbog onoga što jesmo…” (Gail Godwin)

“Od kakve nam je pomoći netko kome se možemo obratiti samo biranim riječima?” (Elizabeth Bibesco)