Svetkovina Krista Kralja je svetkovina u liturgijskom kalendaru koja se slavi u Katoličkoj crkvi i u nekim protestantskim crkvama zadnje nedjelje prije početka došašća. Papa Pio XI. ustanovio je svetkovinu Krista Kralja svojom enciklikom Quas Primas, 11. prosinca 1925. To je bio odgovor na tadašnji rast sekularizma i širenje bezbožnog komunizma, koji su nijekali Kristov suverenitet.

Svetkovina se slavila zadnje nedjelje listopada. Nakon reforme kalendara, nakon Drugog vatikanskog sabora 1969., slavi se zadnje nedjelje prije početka došašća, što je obično krajem studenoga. Osim katolika tu svetkovinu imaju i Engleska Crkva, metodisti i neke prezbiterijanske Crkve u SAD-u.

SVETA KATARINA

Sveta Katarina Aleksandrijska (Aleksandrija, oko 282. – Aleksandrija, oko 307.), kršćanska svetica i mučenica. Osim godine rođenja (koja ipak nije sasvim sigurna) i podatka da je 304. podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu, a stvarne podatke teško je razlučiti od legende.

Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastaviti se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo. U očima pogana dvostruko poraženi, zadobiše mučeničku krunu jer ih je Maksimin stavio na muke i pogubio.

Ne mogavši Maksimin slomiti Katarinu, razbjesnio se i dao načiniti posebno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je mučenica odvedena izvan grada pa joj je odrubljena glava.

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga pokopali. U blizini toga mjesta kasnije je podignut manastir sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu. Oskudni izvještaji o Katarininu životu kroz povijest su bacali sumnju na njezino stvarno postojanje, pa je to vidljivo i u bogoslužju Katoličke Crkve, koja je spomen svete Katarine 1969. isključila iz liturgijskog kalendara, da bi ga onamo vratila 2002. godine.

Spomendan joj se slavi 25. studenog u Katoličkoj Crkvi, a posebno svečano se proslavlja i štuje u Grudama gdje je njoj u čast napravljena prelijepa crkva.

/Misija – FRAMOST/