Jakov je bio sin Zebedeja i Salome te brat Ivana evanđelista. Rođen je u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Zajedno s bratom Ivanom na apostolsko djelovanje pozvao ga je godine 28. sam Krist Gospodin. Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše: „Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim“ (Mt 4,21-22).

Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada najužem krugu Isusovih sljedbenika. Bio je njima prisutan uskrsnuću Jairove kćeri, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.

O njegovu naglom karakteru govori zgoda iz Isusova života kada ga negostoljubivi Samarijanci ne htjedoše primiti. „Kad to vidješe učenici, Jakov i Ivan, rekoše: ‘Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?’ Isus se okrenu pa ih ukori. I odu u drugo selo“ (Lk 9,54-56). Ono što još sigurno znamo o sv. Jakovu zabilježeno je u Djelima apostolskim. „U ono vrijeme kralj Herod poče zlostavljati neke članove Crkve. Mačem pogubi Ivanova brata Jakova“ (Dj 12,1-2).

Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge, koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: „Mir s tobom!“ Poslije toga je obojici odrubljena glava.

Tijelo sv. Jakova preneseno je u Compostellu, u Španjolskoj, a njegov grob u srednjem vijeku postalo je uz Rim i Jeruzalem najviše pohađano hodočasničko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina.

Slikari ga obično prikazuju kao putnika sa štapom u ruci, koji put i s mačem što podsjeća na njegovu smrt, jer je od kralja Heroda Agripe bio pogubljen mačem i tako prvi od apostola pošao u mučeničku smrt. Sv. Ivan Zlatousti kaže o njemu: „Od početka ga je prožimao veliki žar: zapustio je sve ljudsko te se popeo do neizrecivog vrhunca i ubrzo bio pogubljen.“

Zazivaju ga kod artritisa, reumatskih bolesti, a uz Španjolsku zaštitnik je i Čilea, Gvatemale, Nikaragve, hodočasnika, putnika, vitezova, vojnika, ljekarnika, kovača, kožara, krznara, ratara, voćara, težaka, konjanika, jahača, veterinara i reumatičara.

Zaštitnik je i mnogih krajeva, gradova, naselja, župa, crkava i kapela diljem Hrvatske. Blagdan Svetog Jakova apostola, danas 25. srpnja, posebno će proslaviti Šibenska biskupija koja mu je i posvećena.