Na blagdan Svetog Franje, 4. listopada, prigrlivši svoj teški križ, svom Gospodinu, svom Kristu u zagrljaj otišao je fra Ante Šaravanja, svećenik župe Grude, njen župnik od 1982. do 1985., i jedan od najboljih propovijednika u Hercegovini.
Fra Ante Šaravanja rođen je 22. kolovoza 1949. godine u Dobrom Selu kod Čitluka. Dobri svećenik iz Dobrog Sela kao mlad je prihvatio Božji poziv i zaređen je za svećenika u lipnju 1975. godine, upravo kada će Hercegovina dobiti dekret utemeljen na laži nazvan Romanis Pontificibus. Upravo će Bog na prvome mjestu i borba za istinu, a borba protiv svih zala i laži ostati trajni fra Antin pokretač.
Fra Ante Šaravanja bio je župnik u Grudama od 1982. do 1985. godine. Izgradnju župne kuće koju je počeo fra Bernard Marić, u tom vremenu nastavio je fra Ante Šaravanja. Na njegovu inicijativu 1984. godine kada je uputio pismo “Franjevačkim samostanima i župama u Hercegovini i hercegovačkim misijskim postajama u Europi” da bi velikodušno pomogli izgradnju kuće, svi su se velikodušno odazvali i to je jedan od upečatljivijih trenutaka u povijesti župe Grude.
U vremenu njega, fra Bernarda Marića i župnika fra Stanka Pavlovića svi veliki građevinski zahvati su završeni.
Fra Ante Šaravanja, svećenik koji je oplemenio Međugorje spominjući tu svetu župu u mnogim prilikama, bio je i kapelan u Čapljini i kapelan u Čitluku, svećenik koji se u svojim molitvama uvijek pouzdao u Gospodina i Blaženu Djevicu Mariju, a u svojoj župi Grude proveo je ukupno 24 godine.
Unatoč već tada brojnim kroničnim bolestima fra Ante Šaravanja nije htio odustati od borbe za istinu o franjevcima, svojim Grudama, o Hercegovini, o svijetu… već je 2000. godine uzeo svoj križ i odlučio doći u ovu mučeničku župu. I upravo ona mu je dala snagu u njegovoj bolesti, da još 21 godinu proživi s pukom i da se rodi za Nebo upravo na blagdan Svetog Franje.
Ni proteklih godinu i pol dana nije se odvajao od svog puka predvodeći svete mise i živeći s pukom u svim prilikama.
I prije dva mjeseca s osmijehom na licu rekao je jednom svom župljaninu, duboko svjestan da se približava njegov susret s Uskrslim Kristom. – Smrti se ne bojim. Idem svom Gospodinu. A vi ćete me lijepo ispratiti.
Na Uskrs ove godine, svoje župljane, pomalo umorne od današnjeg, teškog vremena ohrabrio je riječima. – Uskrs je! Znate li vi što to znači? Život ima posljednju riječ u ljudskom životu! Ne bolest, ne križ, ne muka, ne patnja, ne ni sama smrt! Život vam jamči uskrsli Gospodin… U više navrata svojim učenicima Krist je navještao svoju muku, put križa, smrt, ali i da će treći dan uskrsnuti od mrtvih. Apostoli to nisu razumjeli. Nisu razumjeli ne samo tada, nego ni na Veliki ni na Mali Uskrs. Kad su vidjeli živoga Isusa koji je bio razapet na Veliki petak bilo im je potrebno punih 50 dana da ih Duh sveti preobrazi, da postanu novi ljudi i da za onog Isusa od kojeg su bježali na Veliki petak sada svi polažu svoje živote. Da su apostoli kojim slučajem ostali oni od Velikog petka od kršćanstva ne bi bilo ništa. Nego su snagom Duha svetoga postali novi ljudi. I za onoga Isusa od kojeg su bježali da bi spasili glavu sada polažu svoje živote, ne boje se. Daju živote, radije se odriču ovozemaljskog života nego svoga Boga i svoje vjere. Nisu se dali ničim zastrašiti – kazivao je fra Ante.
U svakoj propovijedi pokazivao je koliko ljubi život na Nebu, u odnosu na ovozemaljski. – Sveti Pavao je rekao: “Jedno znam sigurno, čekaju me progonstva, mučenja, ali sve mogu u onom koji me krijepi, u svom uskrslom Gospodinu.” I na početku ove propovijedi sam htio malo protresti i šokirati i sebe i vas. Ne dajmo se nikome zastrašiti. Isus je pobijedio smrt i dao garanciju da ćemo i mi s njime pobijediti smrt i vječno živjeti ako nastojimo, naravno, po toj vjeri živjeti i ako želimo s Njime živjeti u vječnosti. Život koji ne možemo zamisliti koliko je lijep, što ljudsko oko nije vidjelo, uho nije čulo, to je Bog pripravio onima koji ga ljube. Tako nam Sveto pismo opisuje ljudski život – učio je svoje Grude i Hercegovinu, a dostupnošću novih medija i cijeli svijet fra Ante Šaravanja.
Neka primi zasluženu plaću na nebesima, sa svojim Svetim Franjom koji ga je upravo na ovaj blagdan pozvao k sebi, sa Svetim Antom, sa Svetom Katom, sa svojim Kristom za kojeg je križ, kako onaj bolesnički tako i onaj mučenički kojeg nose progonjeni, nosio desetljećima.
/GRUDE.COM/