14. srpnja u Francuskoj je državni praznik, jer se obilježava godišnjica događaja koji je simbolički označio početak Francuske revolucije. Naime, na današnji dan 1789. godine napadnuta je i jurišem revolucionarnih snaga osvojena zloglasna tvrđava Bastille, tamnica u pariškom predgrađu Saint Antoine.
Bastille, glomazna četverokatna građevina s osam kula povezanih debelim zidovima, služila je od 14. stoljeća kao zatvor. Za kardinala Richelieua postala je omrznuta državna tamnica u kojoj su se žrtve bez optužbe i suđenja zatvarale, mučile i ubijale. Tako su tijekom puna dva stoljeća stradali protivnici apsolutističke vladavine i dvora. Zbog toga je dan pada Bastille,14. srpnja, proglašen najvećim francuskim narodnim praznikom.
Poremećena ravnoteža između gospodarskih prilika i političkih ustanova bila je osnovni uzrok velikog narodnog nezadovoljstva u Francuskoj potkraj 18. stoljeća za vladavine kralja Louisa XVI. Želja režima da napuni državnu blagajnu novčanim oporezivanjem svih posjeda naišla je na otpor parlamenta i plemstva.
Unatoč herojskim pričama koje su ispripovijedane o tom događaju, stvarnost je bila znatno prozaičnija.
Bastilja je pred revoluciju bila prilično mali i nevažan zatvor, u kojem je čuvano samo 7 zatvorenika. Od te sedmorice četiri su bila krivotvoritelji, dvojica su bili mentalni bolesnici, a jedan je bio aristokrat, grof de Solages, koji je zatvoren na inzistiranje njegove vlastite obitelji, navodno zbog nedoličnog i nastranog ponašanja. Zanimljivo je da je osmi zatvorenik – slavni markiz de Sade – premješten iz Bastilje samo 10 dana prije napada na nju i stavljen u umobolnicu Charenton, prikazanu u filmu “Otrovno pero markiza de Sadea”. U toj umobolnici markiz de Sade bio je u dobrim uvjetima, zahvaljujući upravitelju ocu Coulmieru, humanom svećeniku kojeg u filmu glumi Joaquin Phoenix.
Dakle, svjetina nije provalila u Bastilju kako bi oslobodila njene zarobljenike, kako je historigorafija željela uljepšati početak revolucije.
Pravi razlog bio je barut.
Naime, ranije tog dana pariška je svjetina provalila u jednu oružarnicu u Parizu i uzela gotovo 32,000 pušaka mušketa. Problem je bio u tome što u toj oružarnici nije bilo baruta za navedeno oružje. Bastilja je, naprotiv, čuvala nevjerojatnu količinu od oko 13,600 kilograma baruta. Svjetina se radi toga uputila prema Bastilji i zahtijevala da se tvrđava preda zajedno s barutom. Zapovjednik Bastilje, markiz Bernard-René de Launay nije na to pristao. Oko 13:30 na današnji dan svjetina je provalila u tvrđavu, pri čemu su u borbama pale i prve žrtve. Ukupno je poginulo do stotinu ljudi.
Zapovjednika Bastilje markiza de Launaya svjetina je uhvatila, pretukla i vukla po ulicama. Kad je zavikao: “Dosta! Pustite me umrijeti!”, ubili su ga, a glavu su mu odrezali i nabili na kolac. Tako je počela Francuska revolucija, koja će trajati manje ili više intenzivno sljedećih 10 godina, sve do dolaska na vlast Napoleona Bonapartea.
Osim toga, od javnosti su dugo prikrivani zločini revolucionara koji su počinjeni nad seljacima u Francuskoj, svećenicima i časnim sestrama i brojnim katolicima te oskvrnuća katoličkih crkava u okviru histerične i mrziteljske antikršćanske kampanje koja se provodila tijekom revolucije.
Ubrzo nakon osvajanja, Bastille je do temelja srušena. Rušenje zidova Bastille, po svojoj simbolici i važnosti često je uspoređivano s rušenjem Berlinskog zida, u kolektivnom povijesnom pamćenju predstavlja rušenje starog tiranskog, monarhističko-teokratskog poretka i uspostavljanje novog, građanskog, demokratskog poretka. Mjesto gdje se nalazila (danas Place de la Bastille) posvećeno je revolucionarima i označeno spomenikom iz 1830., a na mjestu nekadašnje tamnice iznikla je u naše vrijeme velebna operna palača istoga imena.
Izvori: /narod.hr/, /wikipedia.org/, / enciklopedija.hr/, /dnevniksaputovanja.com/
/Misija FRAMOST/
