Crveni luk vrlo je ljekovit. Počeo se uzgajati prije više od 6000 godina u Mezopotamiji i Egiptu. Poznat je i po nazivima: obični luk, pravi luk, crni luk, kapula. Pradomovina crvenog luka je srednja Azija, potječe najvjerojatnije iz Afganistana, Turkmenistana i Irana. U Europu je prenesen u srednjem vijeku preko Italije.
Crveni luk pripada rodu alliuma, otkud mu i latinski naziv Allium cepa. Rod allium obuhvaća 600 do 700 vrsta, a najveći broj njih su divlje biljke bez gospodarskog značenja.
Zanimljivo je da se predstavnici roda allium pojavljuju samo na sjevernoj hemisferi. Na južnoj je pronađena jedna jedina vrsta u južnoj Africi, čiji je identitet još uvijek sporan i predmet istraživanja. Divlje allium vrste rasprostranjene su na cijeloj sjevernoj hemisferi, protežući se na američkom kontinentu do Meksika. Od kontinenata Starog svijeta obuhvaćaju sjevernu Afriku i gotovo cjelokupno područje Azije.
Predstavnici roda allium ne nastanjuju vlažna tropska područja niti guste šume. Allium vrste karakteristične su za otvorena područja livada, stepa, polupustinja i pustinja. Osobito gusto nastanjuju južnu i središnju Aziju. Veće značenje u prehrani ima samo ograničeni broj vrsta, među kojima je i crveni luk (pored češnjaka, poriluka i vlasca).
Povijesna priča
Crveni luk dugo se nije smio jesti jer je smatran svetom biljkom u mnogim krajevima svijeta. Postoje podaci da se uzgajao u Mezopotamiji i Egiptu još prije 6000 godina. Kod Egipćana je bio cijenjen jer se koristio u žrtvenim obredima bogovima, a često su davali i prisegu pred lukom i taj je čin vrijedio kao najjača i najviša prisega. Svakodnevno su ga koristili graditelji egipatskih piramida kojima je služio kao velik izvor snage. Vjerojatno je to razlog zbog kojeg je upravo ta biljka čest motiv na zidovima egipatskih grobnica. Različiti zapisi na svim starim pismima, od klinastog do papirusa, upućuju na visoku vrijednost luka. Sadnja luka u Europi započela je nakon što su Rimljani donijeli lukovicu preko Alpa.
Vrijedan sastav
Crveni luk sadrži oko devet posto ugljikohidrata, 1.4 posto proteina, minimalnu količinu masti (oko 0.2 posto) i skromne količine nekih minerala (kalcij, fosfor i željezo). Ekstrakti crvenog luka obiluju fenolnim komponentama i imaju antikancerogeno djelovanje. Fenoli i polifenoli iz različitih biljaka inače se smatraju skupinama spojeva s antimikrobnim djelovanjem. Posebno zanimljivim izvorom fenolnih komponenata smatra se kožica (ljuska) luka, koja je inače otpad u preradi luka.
Flavonoidi
Crveni luk smatra se najbogatijim izvorom flavonoida u ljudskoj prehrani. Ima i antioksidacijsko djelovanje, koje ovisi o sadržaju fenolnih komponenata i o sadržaju flavonoida, a smanjuje se od vanjskih ovojnica prema unutarnjim. Od flavonoida je bitno istaknuti kvercetin, koji se intenzivno proučava jer se pokazalo da deaktivira neke tvari koje potiču rast tumora. Za crveni je luk u jednom istraživanju, koje je obuhvatilo 28 vrsta povrća i devet vrsta voća, utvrđeno da sadrži najveći postotak kvercetina. Kvercetin također ometa rast stanica osjetljivih na estrogen, koje nalazimo kod karcinoma dojke. Istraživanja su pokazala da kvercetin u kombinaciji s vitaminom C može imati i antivirusno djelovanje.
Flavonoidi čine skupinu od oko 5000 spojeva. Sve do 1968. smatrali su se bezvrijednim, no unatoč tome istraživanja su se nastavila. Tako je utvrđeno da su neki flavonoidi, poput kvercetina, ipak korisni, jer imaju, primjerice, antivirusno djelovanje protiv herpesa i virusa gripe. Uz to, povećana konzumacija flavonoida povezuje se sa smanjenom učestalošću pojave i smanjenom smrtnošću od svih tipova karcinoma. Dokazano je i njihovo protuupalno, antivirusno, antibakterijsko i antioksidativno djelovanje.
Ljekovito djelovanje
- odličan je diuretik (učinkovito odstranjuje višak tekućine iz organizma, preporučuje se oboljelima od reumatizma, artritisa, gihta, kod otežanog mokrenja i smanjene funkcije bubrega,
- kod upale mokraćnog mjehura (cistitisa),
- regulira probavu (pospješuje izlučivanje probavnih sokova), regulira rad crijeva i pomaže kod ostipacije
- kod bronhitisa, kod upale grla,
- pomaže izbacivanju parazita iz crijeva (glista),
- jača oslabljen rad srca i oslabljenom organizmu vraća snagu,
- pomaže u njezi kose (sprječava ispadanje kose, jača njen korijen i uklanja prhut s neugodnim svrbežom),
- jača nokte na rukama i nogama,
- smanjuje razinu šećera u krvi.
Pripravci od luka
Sirup od luka: cijela lukovica sitno se isjecka i izmiješa s tri velike žlice šećera. Doda se 1/8 l vode i prokuha se nekoliko minuta. Poslije kuhanja pripravljen sirup pusti se odstajati nekoliko sati te se zatim procijedi. Uzima se tri do pet puta na dan po jedna ili dvije čajne žličice. Ovako pripravljen sirup posebno je koristan kod prehlade te u liječenju kašlja.
Tinktura: u pola litre rakije komovice stave se dvije očišćene i sitno na kockice isjeckane glavice luka. Luk mora odstajati u rakiji (na umjerenoj temperaturi) dva tjedna, zatim se tinktura procijedi. Ovako dobivenom tinkturom masira se koža glave, odnosno korijen kose navečer prije spavanja. Osim tinkturom, koža vlasišta može se masirati i čistim sokom od crvenog luka, kako bi se postigli isti efekti u liječenju.
Pripravak od crvenog luka za mršavljenje: 30 dkg dobro zgnječenog crvenog luka pomiješa se s 10 dkg livadskog meda te se ova mješavina stavi u 6 dl kvalitetnog bijelog suhog vina. Pripravak se drži na hladnom i tamnom mjestu. Uzimaju se dnevno tri do četiri jušne žlice pripravka kao dodatni dio kure za mršavljenje.
Uz češnjak, luk se smatra najzdravijim začinom. Stavlja se u sva jela, koristi se u sirovom, prženom ili kuhanom stanju. No da bi se postigao učinak koristan po zdravlje, crveni luk je najbolje jesti sirov. Najnekorisniji je u prženom obliku, jer visoka temperatura uništava njegove ljekovite sastojke.
Izvor: /agroportal.hr/
/Misija FRAMOST/
