U predvečerje, 3. listopada 1226. godine, u crkvici svete Marije Anđeoske u Asizu, preminuo je sveti Franjo, otac triju franjevačkih redova i ponizni ljubitelj svih Božjih stvorenja.
Preminuće sv. oca Franje spomen je smrti sv. Franje iz Asiza. Obolio je teško od mnogih bolesti, iscrpljen pokorom, opečaćen Kristovim ranama Franjo smjerno očekuje smrt jer nam je „brat liječnik“ jasno navijestio: „…umrijet ćeš krajem rujna ili četvrtog listopada“. Nalazi snagu i raširenih ruku kliče: „Dobro mi došla, sestro moja smrti!“ Traži od braće da ga prenesu u Porcijunkulu. Ondje zamoli da mu iz Ivanova Evanđelja (Iv 13, 1-15) pročitaju Isusov oproštajni govor i izvješće o pranju nogu. Potom braći razdijeli komadiće kruha. Zatraži da ga polože na zemlju gologa, raširi ruke kao na križ. Braća mu pjevaju „Pjesmu stvorova“ te s njima otpjeva psalam 142. I Franjo preminu navečer 3. listopada 1226, u dobi od 44 godine.
Do današnjih dana među braćom ostalo je sjećanje na Franjin prelazak sa svijeta k Ocu na nebo, te ga iznova i na njegov način obredom obnavljaju. Stoga će i večeras, na uočnicu svetkovine sv. Franje, 3. listopada, franjevačka obitelj diljem svijeta slaviti obred preminuća svetoga Franje, ili kako se još naziva “Transitus”.
Iz Izvještaja Sv. Bonaventure o preminuću Sv. Franje
”Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.
Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao: „Ostanite mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti preporučujem.“
Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu o muci i smrti Gospodinovoj koje počinje riječima: Bijaše pred blagdan Pashe.., a zatim je blaženi Franjo sam, kako je mogao, zapjevao ovaj psalam: Iz svega glasa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem… i otpjevao ga do kraja.
Kad su se konačno na njemu ispunile sve tajne i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.”
Sv. Franjo, MOLI ZA NAS!!
Izvor: / Katolički INFO ZADAR/, /laudato.hr/
/Misija FRAMOST/
