Glavna skupština Ujedinjenih naroda 1993. godine službeno je proglasila 17. listopada Svjetskim danom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Namjera je bila da se obilježavanjem ovog dana upozori na problem siromaštva i bijede te potrebe za njihovim iskorjenjivanjem. Taj datum je odabran kao datum za obilježavanje sjećanja jer je 17. listopada 1987. godine otkriven spomenik u Parizu posvećen borbi protiv siromaštva.
Dok siromaštvo podrazumijeva nedostatak materijalnih ili novčanih sredstava, socijalna isključenost ima šire značenje – osim ekonomske, uključuje i socijalnu, kulturnu, političku i druge dimenzije. Smanjenje siromaštva odnosno rizika od siromaštva i socijalne isključenosti svakako treba biti jedan od prioriteta socijalne politike, pogotovo u razdoblju visoke inflacije i snažnih poskupljenja kojima su građani izloženi u svim područjima života.
Nažalost, ljudi koji žive u siromaštvu osim sa socijalnoj isključenošću susreću se i sa stigmatizacijom i diskriminacijom temeljem imovnog stanja, a rezultat je ograničeni pristup, primjerice, socijalnim i zdravstvenim uslugama, obrazovanju, zapošljavanju i stanovanju. Ostvarivanje socijalnih i ekonomskih prava uvelike ovisi i o zaštiti od diskriminacije te je u tom kontekstu osobito važno osvještavanje i učinkovita zaštita od diskriminacije temeljem imovnog stanja odnosno socio-ekonomskog položaja.
Broj siromašnih u svijetu raste iz dana u dan, a rastuće siromaštvo i nedostatak osnovnih uvjeta za život i osnovnih ljudskih potreba, poput hrane, pića i krova nad glavom, mrlja je na savjesti čitavoga svijeta.
Siromaštvo je posebno prisutno u nerazvijenim zemljama Latinske Amerike, Afrike i Azije, gdje je najveći broj ljudi koji žive u krajnjem siromaštvu, a to su oni koji žive s manje od jednog dolara na dan.
Prema procjenama UN-a, u svijetu ima više od 2,2 milijarde ljudi koji su siromašni ili su na pragu siromaštva. Program UN za razvoj (UNDP) kao glavne razloge rasta siromaštva navodi poskupljenje hrane i ratove, ali i finansijsku krizu i prirodne katastrofe. UN kaže da bi osnovna socijalna zaštita za najsiromašnije u svijetu koštala manje od dva posto svjetskog BDP-a.
Pitanje siromaštva u našoj zemlji je skoro uvijek i pitanje socijalne isključenosti, marginalizacije i zapostavljanja određenih grupa unutar društva. Broj siromašnih osoba koje žive u BiH iznimno je velik i u stalnom porastu. Prema međunarodnim standardima skoro polovina djece u Bosni i Hercegovini živi u siromaštvu, a u siromaštvu živi i gotovo 80 posto umirovljenika. Nažalost, najsiromašniji građani i dalje ne primaju dovoljnu podršku – novčane naknade su nedovoljne ili izostale, socijalne usluge nedostupne, a zaposlenici koji bi im trebali pružati podršku su preopterećeni.
Sigurna radna mjesta, prihodi od rada koji omogućavaju život dostojan čovjeka, uslovi rada, prilike za različite vrste profesionalnih treninga i dostupnost socijalne zaštite pitanja su koja više nego ikada utječu na svakodnevnicu ljudi koji žive u siromaštvu širom svijeta.
Siromaštvo je veliki problem današnjice, pogađa sve i ne poznaje granice dobi, spola ili vjere. Na vladama država je zadatak da svakom čovjeku osiguraju osnovne uvjete za dostojan život. A današnji dan i više je nego izvrsna prilika da i mi učinimo bar jedno dobro djelo i pomognemo onima koji su u potrebi – u hrani, odjeći, obući, higijenskim potrepštinama i sl. .
”Ako si siromašan, brini se za sebe; kad se obogatiš pobrini se za druge.”, kineska poslovica.
Izvori: /nacional.hr/, /ombudsman.hr/, /centar-lukaritz.hr/, /bezcenzure.hr/, /fena.ba/, /magazinplus.eu/
/Misija FRAMOST/
