25. listopada, 1478. godine u Rimu je preminula Katarina Kosača-Kotromanić – kraljica Bosne; supruga kralja Stjepana Tomaša Kotromanića, pretposljednjeg bosanskog kralja. Njezina udaja 1446. godine dogovorena je kako bi se uspostavio mir između kralja i njezina oca Stjepana Vukčića Kosače.
Kraljica Katarina jedna je od najznačajnijih osoba u povijesti Bosne i Hercegovine, a Hrvati je časte kao blaženicu, jer je do smrti radila na obrani svoje zemlje i vjere.
Katarina Kosača-Kotromanić rođena je u Blagaju pored Mostara oko 1424. godine, u moćnoj obitelji Kosača – od Jelene Balšić, kćerke Balše III. i Stjepana Vukčića Kosače, koji je 20. siječnja 1448. godine u povelji njemačko-rimskog cara Fridrika III. nazvan “Herzog”-om, što na njemačkom jeziku znači “vojvoda”. Stjepan Kosača je pak već i prije te povelje imao naslov “Vojvode Humske zemlje”. Njemu se međutim svidio njemački naziv titule vojvoda, pa ga u svojoj diplomatsko-upravnoj korespondenciji i dekretima koristi u pohrvaćenu obliku “herceg od Svetog Save”. Odatle i potječe novi naziv Humske zemlje – Hercegovina.
Braća su joj bili: Vladislav Hercegović Kosača, Vlatko i Stjepan koji je iz nepoznatih razloga otišao u Carigrad, prešao na islam, uzeo ime Ahmed-paša Hercegović i postao veliki vezir Osmanskoga Carstva, te sestra Mara koja se udala za Ivana Crnojevića.
Brak sa Stjepanom Tomašom Kotromanićem
Herceg Stjepan borio se za stabilnost Humske zemlje, pa je zbog turskih osvajačkih prijetnji s istoka održavao prijateljske odnose s rodom Kotromanića, bosanskih kraljeva i banova. Iz tih odnosa se javila simpatija, zatim ljubav i 1446. brak njegove kćeri, Katarine Kosače i uglednog prijestolonasljednika Stjepana Tomaša Kotromanića. Tim brakom su Hercegovina i Bosna bile ujedinjene.
Budući da je Stjepan Tomaš obećao papi da će iskorijeniti bogumile iz svoga kraljevstva, dvadesetdvogodišnja Katarina je postala rimokatolkinja. Prije patarenka, kraljica Katarina je vjersku pouku primila od bosanskih franjevaca koji su joj poslije bili dvorski kapelani. Zajedno sa suprugom je promicala katoličku vjeru. Bila je članica žive franjevačke trećoredske zajednice. Za života kraljica Katarina je podigla nekoliko kapela i crkava: Svetu Katarinu u Jajcu, Presveto Trojstvo u Vrilima kod Kupresa (1447.). Gradeći tu crkvu otkrilo se da se na tom mestu nalazila starokršćanska bazilika. Nikola V., papa (1447-1455) hodačasnicima crkvi Presvetoga trojstva u Vrilima udijelio je oprost. Hodočašće u čast Nikole V. i kraljice Katarine obavlja se 18. lipnja. Kraljica Katarina sagradila je i franjevački samostan, crkvu Svete Kate u Kreševu te kod Fojnice u Kozogradu kapelu, zatim crkvu sv. Marije u Grebenu (Krupa n/Vrbasu), crkvu sv. Marije u „Virbenu“ (Vrbanja, Kotor Varoš) i crkvu svetog Jurja u Jezeru „koju diže Juraj Vojsalić-Hrvatinić“ te crkvu sv. Katarine na Katini kod Jajca.
Stjepan Tomaš Kotromanić bosanski kralj s kraljicom Katarinom imao je dvoje djece: Sigismunda (Žigmunda), Katarinu i treće dijete o kojemu se gotovo ništa ne zna. Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Tomaš pod nerazjašnjenim okolnostima umro je 10. srpnja 1461. Nasljedio ga je sin iz prethodnog braka s Vojačom, Stjepan Tomašević. Kraljici Katarini je dan naslov “Kraljice majke” i nastavila je živjeti na kraljevskom dvoru.
Bijeg kraljice iz Bosne
Za vrijeme osmanskoga napada na najutvrđeniji kraljevski grad Bobovac oko 20. svibnja 1463. godine Katarina je sudjelovala u obrani.
Nakon Radakove izdaje Bobovca kraljica Katarina je, prema predaji, sa djecom i kraljevskom pratnjom na konjima potkovanim naopako bježala preko Fojnice. Kad je stigla do vrela Bosne poželjela je odmoriti se jer su joj se tu i svatovi odmarali na Spasovo 1466. kad se Katarina udala za kralja Tomaša. Netko je kraljicu prokazao i malodobnu djecu Sigismunda (12-14) i Katarinu 10 godina), dok su se igrala, Osmanlije su iz zasjede zarobili, odveli u Carigrad i islamizirali. Teško pogođena sudbinom djece nastavila je bijeg starim Rimskim putem preko Konjica, Glavatičeva, Nevesinjskoga polja, Stjepankrsta, Blagaja, Maslina kod Stoca, Hutova do Stona i Dubrovnika. Sa sobom je ponijela kraljevski mač svoga pokojnog muža. Mač je pohranila u Dubrovniku “pod zavjetom da se on preda njezinom sinu Šimunu kad se oslobodi turskoga ropstva kako bi se borio za oslobođenje svoje zemlje”. U srpnju 1463. boravila je na Lopudu.
Kraljica u Rimu
I Dubrovnik je bio izložen osmanskoj opasnosti te je kraljica Katarina iz dubrovačkoga kraja otišla je u Rim gdje ju je papa primio sa svim počastima priskrbivši joj sve potrebno za život. Kraljica je patila za djecom. Molila je papu da organizira obranu njezina Kraljevstva.
Papa Pio II. 12. kolovoza 1464. u Anconi je okupio vojsku kojoj je bio na čelu i bili su spremni krenuti u oslobađanje Bosanskoga kraljevstva. Međutim, tri dana kasnije papa je pod nerazjašnjenim okolnostima umro. Vjeruje se da je namjera prokazana i da je papa otrovan.
Do kraja života Katarina se zalagala za oslobođenje svoga Kraljevstva i djece te radila na obrani svoje vjere.
Nažalost, uza sve pokušaje, nije joj uspjelo izbaviti djecu iz turskog zatočeništva. Katarinin sin Sigismund, nastavio je živjeti u Carigradu. Prihvativši islam, postao je vrlo utjecajan. Dodijeljena mu je titula bega te je ostao poznat kao Ishak-beg Kraljević.
Oporuka i smrt kraljice Katarine
Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478. godine u Rimu. Po želji kraljice, njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu. Grob joj je s velikim natpisom bio postavljen pred glavnim oltarom, a na nadgrobnoj je ploči bio isklesan reljefni kraljičin lik s krunom na glavi u naravnoj veličini (1,78 m). Nakon sto godina došlo je do prepravljanja svetišta, pa joj je grob premješten, a nadgrobna je ploča postavljena iznad stuba koje vode na propovjedaonicu, na lijevom stupu kod svetišta. Cijeli epitaf je preslikao i 1547. godine objelodanio rimski kaligraf Ivan Palatino, i tako je sačuvan u izvornoj bosančici i u prijepisu, te na latinskom. Kraljicine plemenite ljudske i vjerske vrline su joj posebice priznate, kad je proglašena blaženom, a njezinom grobu kroz cijelu godinu hodočaste tisuće Hrvata.
U svojoj oporuci pet dana prije smrti napisala je oporuku da svoje zemlje, Bosnu i Hercegovinu ostavlja svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ako se ne vrate na katoličku vjeru, tad je svoje zemlje ostavila u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti.
Katarina u tradicijskoj kulturi
Katarina je među Hrvatima ostala zapamćena kroz brojne običaje, pjesme, kazivanja i legende. Žene u kraju Kraljeve Sutjeske i danas se pokrivaju crnim rupcima kao znak žalosti za njenom tužnom sudbinom. Te žene nazivaju se Katarinke. Legenda kaže da je upravo Katarina seoske žene u Kraljevoj Sutjesci naučila vesti takve rupce. Fra Bono Benić u svom Ljetopisu zapisao je da se u Sutješkom samostanu čuvaju: plašt, stola, svileni ubrus, kvadradična svilena vrećica, uškrobljeni rubac za misu, dio misnice. Sve to izvezla je i zlatom protkala kraljica Katarina.
Posljednja kraljica Bosne?
Stariji istraživači Katarinu su smatrali pretposljednjom kraljicom Bosne, jer posljednjom bosanskom kraljicom smatrali su kraljicu Maru, supruga posljednjeg kralja u Bosni (po tom tumačenju) i kći despota Srbije, a ne Katarinu koja je bila supruga pretposljednjeg bosanskog kralja. Katarina je bila kraljica, odnosno prva žena u Bosni, tijekom svog braka sa Stjepanom Tomašem. Budući da je njen brak s Tomašem završio njegovom smrću 1461. godine, a na prijestolje sjeo Katarinin posinak Stjepan Tomašević, koji je kraljicu Katarinu nazivao “Majka kraljica” iako je položaj kraljice u Bosni (prve žene kraljevstva) zauzela Tomaševićeva supruga Mara Branković. Tomaševićevom smrću Mara je ostala udovica posljednjeg kralja u Bosni, odnosno posljednja kraljica u Bosni.
Pojedini suvremeni istraživači drže da je Katarina bila posljednja bosanska kraljica. Uzroci legendi o Katarini, posljednjoj bosanskoj kraljici temeljito su ispitivani i povjesničari smatraju da su uspjeli otkriti razlog. Naime, nakon smrti njenog posinka, kralja Stjepana Tomaševića 1463, Katarina je ostatak svog života provela pokušavajući dobiti pomoć za obnavljanje kraljevstva u Bosni. Pri tome, Katarina je polagala pravo na bosansko kraljevstvo, a Marija ju je podržavala, ili se nije protivila. Osim toga, Katarina je sa sobom u progonstvo ponijela i sve kraljevske oznake (i krunu), koje su se prenosile s kralja na kralja, simbole kraljevske moći. Obje činjenice govore da je ona utjelovljavala posljednji oblik kraljevstva u Bosni, tj. da je sukladno tome bila posljednja kraljica. Zbog toga je se neformalno smatra posljednjom kraljicom u Bosni, iako ona to formalno nikad nije bila.
Izvori: /hr.wikipedia.org/, /Hercegovački portal/, /brotnjo.info/
Foto: /brotnjo.info/
Vezano: http://www.framost.com/2023/10/25/25-listopada-blazena-katarina-kotromanic-2/
/Misija FRAMOST/
