Svako malo čitamo o ugrizima poskoka, koji su prema procjenama stručnjaka ovoga ljeta baš u velikom broju izmigoljili na svakom koraku kako ljutog krša, tako i na poljima, stazama, izletištima… Jednostavno zalaze u prostore bliske ljudima. Najnoviji primjer njihovog osvajanja ljudskih prostora i njihovih opasnih ugriza bilježimo u Vinjanima Gornjim kod Imotskog. I to na neobičnom mjestu na samom vrhu čokota vinove loze, piše Slobodna Dalmacija.
Iako se ugriz dogodio prije desetak dana, tek smo sada uspjeli kontaktirati Ljubicu Juroš koja se u potpunosti oporavila od ugriza poskoka, da nam opiše kako se to sve zbilo i da njen primjer i savjet bude koristan vinogradarima, ali i svima onima koji zalaze u prostore gdje bi se ovaj opasni gmaz mogao pojaviti.
– Išla sam sa suprugom i njegovim bratom, mojim djeverom, što će se u konačnici pokazati za mene vrlo bitnom, u vinograd u zaseoku Juroši. Planirali smo povezati vrhove loze i riješiti se viška listova. Bila sam sama kod jedne loze i kada sam počela čupati listove, osjetila sam da me nešto čudno bocnulo, kao iglicom. Pomislila sam, neki kukac, ali kada sam samo malo pomakla listove loze vidjela sam zmiju obavijenu oko vrha čokota. Na svu sreću u blizini je bio djever, a suprug skroz na dnu vinograda. Bila sam, što me i čudi, jako sabrana i kroz glavu mi je prošlo niz upozorenja nakon ugriza ove otrovnice pa se nisam micala s mjesta već se odmaknula od loze i pozvala djevera a on supruga. Vidjeli su na lozi da je poskok. Odmah su me odveli u imotski Dom zdravlja i nisam osjetila neke velike promjene na sebi, osim što sam osjetila neku čudnu vrtoglavicu. Iz Imotskog Doma zdravlja gdje se na noge diglo cijelo osoblje, odvezena sam u KBC Split, a moji su potvrdili i fotografijom liječnicima da je upravo to bio poskokov ugriz. Nakon toga dobivam sve potrebne lijekove, protuotrov i ono najvažnije, što me smirilo, a to je ljubaznost i briga djelatnika Zaraznog odijela splitske bolnice. Nakon dva dana veliki otok na ruci, zatim poremećen tlak, a onda za nekoliko dana postupno smirenje, oporavak, evo me konačno kod kuće…
Ovo iskustvo sam željela podijeliti s javnošću, jer malo je primjera da poskok vreba i sa samoga vrha vinove loze. Ljudi pripazite, ima ih na svakom koraku i dobro pogledajte prije neko što krenete s poljoprivrednim aktivnostima, veli Ljubica Juroš.
/MISIJA FRAMOST/