Povelja Kulina bana je najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument i jedan od najznačajnijih dokumenata bosanskohercegovačke povijesti.
Napisana je 29. kolovoza 1189. godine bosančicom na jeziku u kojem se staroštokavski vernakular miješa s crkvenoslavenskim oblicima, s dijelovima na latinici napisanima latinskim jezikom, i kao takva zaslužuje pozornost ne samo kod povjesničara, nego i jezikoslovaca. Njome je tadašnji bosanski vladar Kulin ban, koji ju je napisao dubrovačkom knezu Gervaziju ili Krvašu, regulirao trgovačke odnose između Bosne i Dubrovnika, dajući dubrovačkim trgovcima slobodu trgovanja u Bosni bez ikakvih nadoknada. To je prvi diplomatski dokument izdan od jednog bosanskog vladara vladaru, tj. knezu druge države.
Prijevod Povelje na standardni hrvatski jezik…
† U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i ovo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka; dva se nalaze u Dubrovačkom arhivu u Dubrovniku, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije znanosti i umjetnosti u Sankt-Peterburgu. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima. Bosna i Hercegovina je uputila zahtjev za njen povratak, no Rusija je odbila zahtjev smatrajući kako je taj primjerak Povelje Kulina bana po svim pravnim uzusima njihovo vlasništvo.
Sama povelja napisana je u vrijeme kada se srednjovjekovno bosansko kraljevstvo počinje oblikovati u državnu strukturu nalik onima koje je okružuju i kada se bosanski vladari pokušavaju na aktivniji način uključiti u političke procese tog vremena.
Povelja počinje znakom križa, katoličkom invokacijom, poziva se na Sveto Evanđelje i napisana je na dan kada Katolička crkva svetkuje Mučeništvo – Glavosijek Ivana Krstitelja. Sve to nedvojbeno pokazuje da je Kulin ban bio katolik. Nije poznato da li je i kada Kulin ban prihvatio patarenstvo ili su ga vladari susjednih zemalja optuživali kod Pape kako bi osvojili Kulinovu Bosnu.
Zbog njegove odanosti Crkvi Bosanskoj, Papa je preko hrvatsko-ugarskog kralja na njega izvršio pritisak, pa Kulin 1203. organizira skup na Bilinom Polju kod Zenice gdje objavljuje, pred papinim izaslanikom Ivanom de Kazamarisom i svjedokom dubrovačkim arhiđakonom Marinom, svoju privrženost katoličkoj crkvi i odriče se bilo kakve hereze.
Kulin je bio bosanski ban hrvatskog porijekla – sin bana Borića, plemića Hrvata iz Slavonije i prvog poznatog bana Bosne. Vladao je Bosnom od 1180. – 1204. godine. S izuzetkom jednog vojnog pohoda kojeg je protiv Bizanta vodio 1183., gdje se borio kao vazal Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, Bosna je njegovu vladavinu provela u miru i blagostanju. Od tud i narodna izreka: ”Od Kulina bana i dobrijeh dana”.
Izvori: /hr.wikipedia.org/, /narod.hr/
/Misija FRAMOST/
