DANAS JE 26. nedjelja kroz godinu i 1. dan listopada 2023.
- RASPORED SVETIH MISA NAŠE FRANJEVAČKE MISIJE (FRAMOST) U NAREDNOM TJEDNU JE UOBIČAJENIM SLIJEDOM …
NAŠI POKOJNICI:
- VERA PULJIĆ Ž. + ŠĆEPE, 1939., POKOPANA NA GUBAVICI
- BOŽICA KARAČIĆ Ž. MILINA, 1938., POKOP. U CIMU KOD SV. ANTE
- ANDRIJA ŠUNJIĆ, 1946., ISPRAĆAJ MU JE SUTRA-PONEDJELJAK U 16 H IZ MRTV. ZA ORAŠINE
POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE… ISKRENA SUĆUT OŽALOŠĆENIMA.
OGLAŠAVAJU SVOJU ŽENIDBU:
- TONI CVITKOVIĆ IZ MILJKOVIĆA, SIN POK. GOJKA I IVANKE R. GRLE I MIRNA MILJKO IZ MOSTARA, KĆI ZDRAVKA I STANKE R. ANIČIĆ
- DARIO BLAŽEVIĆ IZ MOSTARA, SIN IGORA IZ KONJICA I JELENE ROĐ. MATIĆ I MARIJA PAVLOVIĆ IZ MOSTARA /ROTIMLJA/, KĆI BOŽE PAVLOVIĆA I INES ROĐ. KUKIĆ
ŽELIMO IM OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA I SVAKU SREĆU U NJIHOVU BRAKU…
- DANAS OTPOČINJE LISTOPADSKA POBOŽNOST GOSPI… KROZ CIJELI MJESEC LISTOPAD MOLI SE KRUNICA, LITANIJE I DRUGE MOLITVE GOSPI… UTJEČEMO SE U NJEZIN ZAGOVOR U SVOJIM POTREBAMA… KAD SMO U CRKVI ČINIMO TO OVDJE… KAD SMO DOMA ILI DRUGDJE ČINIMO TO ONDJE NA PRIMJEREN NAČIN…
- OVO JE TJEDAN PRIPREME ZA PROSLAVU SV. FRANJE – UTEMELJITELJA FRANJEVAČKOG REDA. NAŠA JE CRKVA U ILIĆIMA POSVEĆENA SV. FRANJI I U NEDJELJU JE ONDJE VELIKA SVEČANOST I PROSLAVA… TO JE RAZLOG ŠTO SE U NEDJELJU POMJERAJU SATNICE MISA TAKO ĆE U CIMU BITI MISA U 9.15, A U ILIĆIMA U 10.30./ SVI STE POZVANI DA ZAJEDNO PROSLAVIMO ISUSU NAJSLIČNIJEGA IZMEĐU LJUDI – SV. FRANJU…
- U OVOM TJEDNU JE TRODNEVNICA SV. FRANJI U ILIĆIMA: U ČETVRTAK, PETAK I U SUBOTU BIT ĆE VEČERNJA MISA U 18.00 SATI I MOLITVE SV. FRANJI… U NEDJELJU, KAKO REKOSMO, SVEČANA JE MISA SV. FRANJI S PROCESIJOM I KIPOM SV. FRANJE, POČAST POGINULIMA PRED SPOMENIKOM, OPHOD S PJESMOM I MOLITVOM OKOLO CRKVE I SVETA MISA… NAKON SV. MISE BIT ĆE ZAJEDNIČKI OBJED SVIH MISARA U NAŠOJ CRKVENOJ DVORANI…
DOBRO BI BILO DA SVI SUDJELUJEMO U PRIPREMI I DA SE ZNA ŠTO BI TKO MOGAO DONIJETI KAKO BI BILO I DOVOLJNO, A OPET DA NE OSTAJE I NE BUDE SUVIŠNOGA… RAZUMIJE SE DA ĆEMO PEĆI UŠTIPKE, UZ SIR I VINO I OSTALE DELICIJE NAŠE KOJE NITKO NE ZNA TAKO SPREMITI KAO NAŠE DOMAĆICE…
- U ČETVRTAK JE PETI U MJESECU I MISA JE U SMRČENJACIMA GOSPI U ČAST U 17.00 SATI.
- NA STOLU ZA TISAK JE NAŠ NOVI LISTIĆ FRAMOST… UZMITE GA, PONESITE I ČITAJTE, PONESITE SVOJIMA…
NA KONCU, UKRATKO IZ ŽIVOTA SV. JERKE-JERONIMA, KOME JE JUČERAŠNJI DAN BIO POSVEĆEN /30. rujna/:
Jerko – Jeronim je bio i Dalmatinac i Hercegovac, kandidat za Papu…
Veliki svetac i mistik s kraja 4. i početka 5. stoljeća. Prema njemu se nazivaju mnoge hrvatske crkve, zavodi, škole – kako u Hrvatskoj, tako i među Hrvatima diljem svijeta.
Jeronim podrijetlo vuče upravo s danas hrvatske strane Jadrana. Rođen je 347. godine u Stridonu. Oko točne lokacije grada Stridona znanstvenici još uvijek raspravljaju. Neki misle da se radi o gradu-tvrđavi Stržanj, koji se nalazio iznad Šuice (kod Tomislavgrada), drugi opet Stridon smještaju u bugojanski ili uškopaljski kraj…
Sam svetac je vrlo često, svjestan svoje teške naravi, znao reći: Oprosti mi, Bože, jer sam Dalmatinac!
Došao je u Rim u ranoj mladosti. Tamo je kod velikih učitelja učio govorništvo i upoznavao latinsku kulturnu baštinu te klasični latinski jezik. Krštenje je primio 366. godine u nešto zrelijoj dobi.
Bio je nemiran duh i to ga je uvelike obilježavalo i na koncu odvelo daleko od velegrada, pa je uskoro pošao u palestinsku pustinju, gdje je živio kao pustinjak te učio hebrejski jezik i usavršavao se u grčkom. Potom odlazi u Antiohiju u Siriji gdje je 378. godine bio zaređen za svećenika.
Papa Damaz ga poziva 382. natrag u Rim i imenuje svojim osobnim tajnikom te mu povjerava vrlo odgovoran i nadasve zahtjevan posao novog prijevoda Evanđelja s grčkog na latinski jezik. Potreba jednog takvog prijevoda bila je nadasve velika, jer većina kršćana na Zapadu sve je manje znala grčki jezik, koji je do tada bio službeni jezik u Crkvi i na kojem su bile napisane sve novozavjetne knjige, a i Stari zavjet se čitao i proučavao ne na izvornom hebrejskom jeziku, nego u grčkom prijevodu poznatom pod imenom Septuaginta. Postojalo je doduše već nekoliko prijevoda Novog zavjeta na latinski jezik, ali je većina bila nestručna ili neprikladna za uporabu.
Sve svoje izvanredno znanje i volju ulaže Jeronim u taj posao.
Poznavao je izvanredno latinski i to onaj najbolji latinski, koji je učio u ciceronovskoj govorničkoj školi, grčki i hebrejski, a vladao je još i aramejskim, sirijskim i arapskim. Uskoro je preveo evanđelja na latinski, ali nikako nije želio stati na tome, nego se odmah nakon toga s oduševljenjem bacio na prijevod starozavjetnih knjiga, i to ne s grčkog prijevoda, nego s hebrejskog izvornika.
Nakon smrti pape Damaza (384.), Jeronimova velikog mecene i zaštitnika, sam je Jeronim bio jedan od najozbiljnijih kandidata za papinsko prijestolje. No kad je izabran drugi kandidat, Siricije, Jeronimu izrazito nesklon, on napušta Rim te odlazi najprije u Antiohiju, a potom u Aleksandriju, da bi se nastanio u Betlehemu (386.), gdje će dugo godina živjeti kao pustinjak u jednoj špilji. Vjerovao je da se upravo u njoj Isus rodio, te se baviti znanstvenim radom i služiti kao duhovni vođa za redovnike i redovnice u dva ženska i jednom muškom samostanu, koje je utemeljio s jednom ženom imenom Paula. Na prijevodu svih starozavjetnih knjiga provest će punih 15 godina! U Betlehemu je i umro 420. godine u 73. godini.
Mnogi su bili oduševljeni njegovim novim prijevodima, ali se također mnogi nisu slagali s njegovim novim načinom prevođenja. Njegov neuobičajeni stil jezika i prevođenja izazvao je protivljenja, a ponegdje čak i proteste vjernika. Tako su vjernici u Tripoliju, nakon što su na misi slušali Jeronimov prijevod Jonine knjige, izašli na ulice i podigli ustanak protiv upotrebe njegovih prijevoda u liturgiji. Njegov suvremenik sv. Augustin također je bio veliki protivnik novog Jeronimova stila te ga je često kritizirao. Osobito je za-zorno bilo što je prijevode starozavjetnih knjiga činio iz izvornog hebrejskog jezika i svi su prijevodi rađeni na temelju tog predloška. Budući da je u Bibliji smatrana nadahnutom svaka pojedina riječ, pa čak i zarez, dotadašnji su prevoditelji na latinski prevodili riječ za riječ. Jeronim je prvi uvidio da su takvi doslovni prijevodi nedostatni, jer ne uzimaju u obzir duh svakog jezika, pa je počeo prevoditi ne riječ za riječ, nego smisao za smisao. Proći će dugo godina dok takav njegov stav neće biti općenito prihvaćen u čitavoj Crkvi sve do danas.
Njegov prijevod Biblije poznat je pod imenom Vulgata što znači “opća”, “opće poznata” ili pak “u općoj uporabi”, no njegove su prevedene knjige činile samo dio te Vulgate doduše najveći dio, dok su druge knjige preveli drugi učenjaci. Jeronim se slagao sa židovskim rabinima da knjige koje se nalaze u Septuaginti, ali ne i u hebrejskom izvorniku (Mudrost, Sirah, Tobija, Judita, Baruh te Prva i Druga Makabejcima), ne trebaju biti prihvaćene u kanon biblijskih knjiga. Opet se njegovu stavu suprotstavio Augustin, te je Augustinovo mišljenje prevladalo, pa danas u svim izdanjima Biblije imamo uključene i te knjige.
Jeronim se nije zadržao samo na prijevodima, nego je započeo pisati i komentare biblijskih knjiga, osobito starozavjetnih. U tome je također bio izvanredno uspješan, tako da i mnogi današnji biblijski stručnjaci drže kako su ti komentari još uvijek vrlo aktualni i korisni, te da možda nikada nitko nije prodro u biblijske dubine kao drevni Jeronim. Osim toga, napisao je i zavidan broj knjiga o estetici, redovništvu i teologiji.
Često je vrlo oštro znao kritizirati svoje oponente. Tako je za jednog drugog kršćanskog biblijskog komentatora, Rufina, nakon njegove smrti (u predgovoru svog prijevoda proroka Ezekiela), napisao: “A sad škorpion leži pokopan”. Za heretika Pelagija napisao je pak da je najgluplji od svih osoba čije su pameti bile zaglupljene škotskom zobenom kašom. Ipak se iz njegovih 117 sačuvanih pisama može lako iščitati njegova ljubav prema ljudima, ali isto tako i ljubav prema dobrom argumentu. Osnovao je govorničku školu za djecu u Jeruzalemu, brinuo se oko brojnih izbjeglica koji su pobjegli u Svetu Zemlju nakon provale Vandala u Rim 410., te iskazivao veliku ljubav prema siromašnima i nemoćnima. Proglašen je svecem i crkvenim ocem, a Tridentinski sabor proglasio ga je i crkvenim naučiteljem, što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba.
Sv. Jerko-Jeronim je umro 30. rujna 420. godine u Betlehemu u 73. g. života. Svima koji nose ime Jerko – čestitamo imendan.
/MISIJA FRAMOST/