DANAS JE 16-ta nedjelja kroz godinu, 23.7.2023.
- RASPORED SVETIH MISA NAŠE FRANJEVAČKE MISIJE (FRAMOST) u narednom tjednu je uobičajenim slijedom …
NAŠI POKOJNICI, U OVOM TJEDNU:
- MILA-MILKA TOMIĆ ž. + Pere Stipinova, 1933., ispraćena za Gorance;
Pokoj vječni daruj mu Gospodine… Iskrena sućut svim ožalošćenima…
- … I ovaj tjedan je za nas bio nešto mirniji tjedan iako je prošao Ilindan i, evo ulazimo u završnicu mjeseca srpnja… Nadamo se da ćemo znati Bogu zahvaliti što nas je poštedio od vremenskih nepogoda koje su harale u našem susjedstvu i da ćemo i ovo vrijeme koje je pred nama iskoristiti za svoje i opće dobro mira i dobra…
- Pred nama su sv. Jakov, koji se proslavlja svečano u Međugorju i sv. Joakim i Ana, roditelji BD Marije, koji se svečano slave u Ljutom Docu…
- U nedjelju je posljednja nedjelja mjeseca srpnja i, evo već 28 godina, svake godine, posljednje nedjelje u srpnju slavimo sv. misu na Čabulji u spomen trojice naših sumještana ondje mučkih ubijenih u II: svj. ratu, upriličimo onamo prigodni pohod netaknutoj prirodi… I ove godine, ako Bog da, u nedjelju, 30.7., služit će se misa ondje od 12.15… Tko si god mogne priskrbiti prijevoz dobro došli u zajedništvo koje se ondje upriličuje i neka nam svima bude radosni susret, i s Bogom u njegovoj još uvijek netaknutoj prirodi, kao i duhovni i tjelesni predah od naših ovdašnjih žega…
- Otiskan je novi broj našeg listića Framost. Imate ga na stolu za tisak… Uzmite ga i čitajte, jamačno će vam koristiti kao duhovna potpora na putu kroz život…
- Preko tri stotine naših sunarodnjaka BUNJEVACA je u našem gradu i u ovim našim prostorima, pradomovini svojih predaka… Sinoć su zajedno s našim društvima izveli svoju lijepu predstavu na našem ‘guvnu’ na Rondou, na Trgu hrv. velikana… Danas je preostali dio predviđenog programa u kojem sudjeluje i naše HKUD ‘Sv. Ante-CIM’. Svima želimo lijepo zajedništvo i nezaboravne uspomene, te duhovnu i tjelesnu korist od svega navedenog zajedništva…
Samo za Iliće:
- U subotu će u crkvi sv. Franje biti upriličena svečana sv. misa u povodu 50 obljetnice braka Ivice-Ivke Zovke i njegove supruge Anice r. Pašalić… Unaprijed im čestitamo jubilej i želimo im dobro zdravlje i Božji blagoslov i njima i njihovoj djeci i unučadi…
Večeras podastiremo dio slavlja i veselja posjeta naših Bunjevaca svojoj pradomovini Hercegovini, Mostaru i Buni prije 90 godina… Evo tog povijesnog čina izračenog tekstualno:
‘Duboko ukorijenjena pučka predaja kako su Bunjevci u Bačku došli s “izvora rike Bune” posebice je došla do izražaja u vrijeme diktature, kada članovi HPD-a Neven ponovno pokreću akciju da se radi jačanja otpora prema velikosrpskom hegemonizmu organizira historijsko prosvjetno-kulturno
putovanje u zemlju predaka, i to baš u Hercegovinu.
Na sastanku tada vodećih hrvatskih društava iz Subotice odlučeno je kako to putovanje treba obuhvatiti cijeli prostor na kojem su nekada živjeli Bunjevci i Šokci.
Kako bi se prikrio stvaran cilj akcije odlaska u Hercegovinu, vodstvo HPD-a Neven, na čelu s predsjednikom Ivanom Malagurskim-Tanarom, potpredsjednikom Matejem Jankačem i zborovođom Mihovilom Katancem, na sebe je preuzelo organizaciju puta i uspostavljanje kontakata s hrvatskim prosvjetno-kulturnim društvima iz Sarajeva, Mostara, Dubrovnika, Splita, Gospića, Karlovca, Zagreba i Broda na Savi te je cijeli put prikazan kao velika pjevačka turneja toga društva.
Treba istaknuti kako je uprava HPD-a Neven tom prigodom tiskala i posebnu knjižicu s pjevačkim programom, a u njezinu je predgovoru predsjednik, prof. Malagurski istaknuo: Čvrsto smo naime uvjereni, da je glavni atribut “narodnoga subjekta” samo “narodna autohtona kultura”. “Neven” kao jedan od narodnih kulturnih faktora smatra svojom glavnom dužnošću, da čuva, unaprjeđuje, usavršava, i stvara tu narodnu kulturu i time afirmira sam narodni subjekt.
Tijekom priprema uz HPD Neven u realizaciju projekta bili su uključeni i članovi najstarije bunjevačke društvene organizacije Pučke kasine, ali i Hrvatskoga prosvjetnoga doma, koji je u to vrijeme predstavljao Josip Đido Vuković, predsjednik kotarske organizacije zabranjenoga HSS-a kao i predstavnici Bunjevačkog momačkoga kola, Dobrotvorne zajednice Bunjevaka, Katoličkog divojačkoga društva, a naknadno su im se pridružili brojni članovi svih sekcija Bunjevačkoga kola iz Sombora te nekoliko uglednih pojedinaca, pa je na put krenulo ukupno 75 osoba.
Također je na tim pripremnim sastancima odlučeno da se u Blagaju postavi i spomen-ploča koja bi na simboličan način ostavila trajni spomen povezanosti bačkih bunjevačkih Hrvata sa zemljom predaka. O svemu je bila obaviještena i subotička javnost te se u komentarima građana kao najčešći predmet razgovora upravo isticao put u Hercegovinu i postavljanje spomen-ploče. Tu veliku mramornu ploču sedam dana prije puta organizatori su iz Subotice poslali u Mostar članovima Napretka, kako bi je prije same svečanosti postavili na odabrano mjesto u blagajskoj župnoj crkvi.
Sama turneja po Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj započela je 29. rujna 1933. godine te je već pri polasku iz Subotice članove bunjevačkih prosvjetno-kulturnih društava otpratilo veliko mnoštvo građana koji su, kako piše jedan od uglednih članova izaslanstva, Petar Pekić, došli da blagoslove one koji će stupiti na sveto tlo njihovih otaca. … Svatko je bio duboko ganut i kao da bi još jednom doviknuo onima koji odlaze: “A vi koji odlazite u staru našu postojbinu, pozdravite rodove naše i recite im da smo kroz stoljeća čuvali svetinju što su nam je dali. Recite im, da smo mi svi u duhu s njima i da je u ovom pohodu simbol naše ljubavi, a u mramornoj ploči što je postavljamo na obali plave Bune znak vječite zahvalnosti, te koliko god bio težak naš rastanak toliko je sretan i zagrljaj u zajedničkoj nam domovini”.
Prva postaja puta kroz BiH bila je u Visokom, gdje su bačke bunjevačke Hrvate dočekali brojni građani na čelu s fra Ratkom Drlićem, koji je gostima poklonio svoju knjigu Spomenica franjevačke gimnazije. Tom je prigodom bunjevački Hrvat i učenik visočke franjevačke gimnazije, Franjo Jaramazović, predsjedniku HPD-a Neven, prof. Malagurskom, također zahvalio na posjetu i uručio poklon.
Veličanstven doček bunjevačkim Hrvatima priređen je u Sarajevu, a uime domaćina tom se prigodom gostima obratio predsjednik Hrvatskoga pjevačkoga društva Trebević, Stjepan Neferanović, koji je u završnici svoga govora istaknuo: Mi dobro shvaćamo tu vašu misiju pa Vas bratski primamo i srdačno pozdravljamo. Hvala Vam, braćo i sestre, na ovom posjetu; snađite se ovo kratko vrijeme boravka među nama kao brat s bratom i neka vam ovi s nama provedeni dani ostanu u neizbrisivoj uspomeni.
Treba istaknuti kako su bunjevačke Hrvate u Sarajevu dočekali predstavnici svih hrvatskih bilo katoličkih bilo muslimanskih društava, od Napretkovih potpredsjednika, Mije Poljaka i Dragutina Tibolta, do Narodne uzdanice, koju su vodili Ethem Mulabdić i Fehim ef. Spaho, a goste je na stanici dočekao i bivši pomoćnik ministra prosvjete, Hakija Hadžić.
Ipak, po pisanju Petra Pekića, iako je doček u Bosni bio iznimno srdačan, to se nije moglo ni usporediti s onim što je priredio hrvatski narod Hercegovine predvođen svojim franjevcima. Jer, već od Konjica, uzduž cijele pruge do Mostara, narod Hercegovine izlazio je pozdravljati bunjevačke Hrvate. Posebice veličanstven doček bio je priređen upravo u Mostaru, gdje su bačke bunjevačke Hrvate uz nekoliko tisuća okupljenih građana dočekali i predstavnici svih mostarskih kulturno prosvjetnih društava, predvođeni predsjednicima HKD-a Napredak i Hrvatskoga pjevačkoga društva Hrvoje, a okupljeno mnoštvo naroda izvikivalo je Živjeli Hrvati-Bunjevci! O kakvom se oduševljenju hercegovačkog naroda radi, govori i činjenica što su prije samoga dolaska bačkih Hrvata-Bunjevaca članovi HKD-a Napredak iz Mostara tiskali poseban plakat naslovljen Hrvati i Hrvatice, u kojem pozivaju građane da 2. i 3. listopada pozdrave predstavnike hrvatskih kulturnih društava iz Bačke, koji dolaze u posjet pradjedovskom zavičaju te na kraju u pozivu piše: Ovim umoljavamo sve Hrvate i Hrvatice Mostara i okolice, da u što većem broju prisustvuju dočeku, kao i svim priredbama naše braće Hrvata-Bunjevaca (plakat Hrvati i Hrvatice, 1933.).
Nakon što su predstavnici bunjevačkih Hrvata izašli iz vlaka, održani su kraći pozdravni govori te se pod zastavom društva Neven formirala zajednička povorka, koja je uz svirku Hrvatske limene glazbe iz Mostara goste otpratila do Napretkove palače. Gosti iz Subotice nakon kraćeg odmora u poslijepodnevnim satima priredili su u središtu Mostara u izvedbi članova i članica HPD-a Neven velik koncert na otvorenom, a tom su prigodom iz okolice pristigli i brojni seljaci kako bi vidjeli ovaj svečani događaj. Ipak, glavni događaj zbio se 3. listopada, kada su bački Hrvati pohodili “izvor rike Bune”.
Tom prigodom oko župne crkve okupilo se oko 6 000 Hrvata iz okolnih sela. Bunjevačka kulturno-prosvjetna društva prvo su kretala prema izvoru Bune, a potom je bilo predviđeno da se svi okupe oko blagajske crkve. Povorku su, obučene u bunjevačke narodne nošnje, predvodile Ilka Rajčić i Marga Šokčić, noseći u rukama krunu načinjenu od klasja. Ispred samoga izvora prisutne je pozdravio seljak iz Bune, Joso Džeba, koji je tom prigodom istaknuo:
Jednokrvna braćo-Hrvati Bunjevci! Današnjim danom kad Vi dolazite braći i pradomovini, ostvaruje se Vaša i naša čežnja da se u bratskom zagrljaju vidimo na obali rike Bune. Draga braćo i mile sestre! Mi smo uvik gajili tradicionalne osićaje po pripovidanju naših didova, o Vama. Pripovidali su nam naši pređi da ste Vi odselili radi grube vladajuće sile, a opet drugi da ste odselili radi nerodne zemlje i elementarnih nepogoda. Nije glavno radi čega ste odselili, nego gdi ste se naselili, kako ste se do danas razvili. Već je prohujalo dva i pol stolića, da ste vi došli u Bačku, u plodne ravnice, kao radin i sposoban narod, razvili ste se materijalno i kulturno do najvećeg stepena, ali ste i tamo imali zaprika. Švabe i Mađari sve su činili, da vas odnarode dajući Vam razna imena, sve u namjeri da zaboravite, da ste Hrvati. Na sreću, to im nije uspilo. Vi ste sačuvali pradidovsku viru, hrvatsku kulturu, hrvatski jezik, hrvatske narodne običaje, a što je najinteresantnije i ikavski dijalekt!!! Kad se sve vidi ovo, onda nema nitko sretniji od nas, koji Vas bratski primamo danas, koji će sićati nova pokoljenja na bratsku ljubav, prema Vama mila braćo ”Živjeli!”.
Na te snažne riječi pokušao je odgovoriti predsjednik Malagurski, ali su mu suze nadvladale glas, te je po Pekiću nastala ganutljiva tišina u kojoj su suze radosnice orosile oči ne samo djevojkama i ženama već i snažnim muževima i sijedim starcima. U tom trenutku taj ganutljiv prizor prekinula je mlada Sofija Boras, koja je zvonkim mladenačkim glasom prisutnima izrecitirala prigodnu pjesmu Došla nam braća Bunjevci. Nakon toga prisutni su se uputili dalje te je u župnoj crkvi u Blagaju franjevački provincijal, dr. Dominik Mandić, uz asistenciju brojnih svećenika i redovnika služio svečanu svetu misu. On je tijekom propovijedi održao historijsko-crkveni govor u kojem je govorio o značenju posjeta Bunjevaca zemlji pradjedova. Nakon mise okupljenima u crkvi obratio se dr. Mirko Kuntić, koji je u uvodu govora jasno istaknuo: Izručujem vam pozdrave ne samo u svoje ime nego i u ime svih Bačkih Bunjevaca-Hrvata koji su ostali na svojim njivama, a koji su ovaj čas uprli oči na izvor Bune. …
Dolazeći na izvor Bune hoćemo da se poklonim sjeni naših otaca, da poljubimo zemlju koja je suzama i krvlju natopljena. Došli smo na izvor-vodu da se napijemo, da se okrijepimo, jer je naš put još dalek, jer nam treba još mnogo snage da ostvarimo svete ideale naših otaca. Bački Bunjevci oko Hrvatskoga pjevačkoga društva “Neven” sa svojom turnejom vrše jednu kulturnu misiju, a ujedno imaju za cilj upoznavanje i učvršćivanje veza između svojih sunarodnjaka, koji su bježali sa svoje rodne grude ispred turske kopite i ispred krute sile nastanili se dijelom u Dalmaciji, a dijelom u Lici. Na kraju je Kuntić pročitao i tekst spomen-ploče te ju je povjerio na čuvanje članovima i upravi HKD-a Napredak iz Mostara. Stoga mu je dužim srdačnim govorom zahvalio dr. Bariša Smoljan, također ističući u njemu sva stradanja hercegovačkih i bačkih Hrvata te važnost podizanja spomen-ploče kao simbola trajnog sjećanja i povezivanja ovih dviju grana hrvatskoga naroda.
U samome mjestu Blagaj uime mnoštva okupljenih hercegovačkih Hrvata goste iz Bačke pozdravio je i načelnik, Haki-beg Kolaković, koji je tom prigodom istaknuo: Dobro nam došli u naše staro drevno mjesto Blagaj! Ja Vas kao načelnik ovoga mjesta pozdravljam, Gospođe i Gospodo, kao naše i naših djedova zemljake koji smo niknuli na istoj grudi. Hvala Bogu da dočekah, da Vas nakon 450 godina pozdravim pokraj izvora rijeke Bune i pod negdašnjom prestolnicom Herceg Stjepana. Rado Vas vidimo, naši mili zemljaci i zemljakinje, koji ste se potrudili da dođete i vidite mjesto gdje su živili Vaši pradjedovi.
Na te riječi uzvratili su lijepim govorima Josip Đido Vuković, Ivan Malagurski i Petar Pekić, a ovaj se u svom govoru prisjetio i Bunjevaca iz Bajskoga trokuta, koje je velikosrpski hegemonizam 1920. godine izručio Mađarima te koji su već tada bili na rubu asimilacije. Nakon toga je ispred župne crkve za goste iz bačke i 300 izaslanika iz svih krajeva Hercegovine priređen svečani domjenak.
Cijelo vrijeme i dalje su iz svih krajeva Hercegovine na skup pristizali seljaci, a neki su propješačili i 40 do 50 km. Tako je npr. iz Prenja-Dubrave došlo više od 400 seljaka te velik broj iz okolice Širokog Briga, Ljubuškog, Konjica, Nevesinja, Stolca, Čapljine, Rotimlja. Oni su osobito bili dirnuti kad je Josip Đido Vuković prosuo šaku zemlje koju je donio iz Subotice, a zauzvrat uzeo šaku hercegovačke zemlje da je prospe u Bačkoj. Nakon povratka u Mostar izaslanstvo bunjevačkih Hrvata, predvođeno fra Dominikom Mandićem, posjetilo je biskupa fra Alojzija Mišića, koji ih je srdačno primio te im je u kraćem razgovoru oduševljeno govorio kako je dvadesetak godina ranije boravio u Subotici, gdje su ga primili bunjevački seljaci koji su već tada u kućama imali hrvatske trobojnice. Nakon tog susreta u mostarskom samostanu goste je zajedno sa svojom franjevačkom braćom primio fra Mandić te su se tu zadržali u dužem razgovoru. Nakon tog susreta HKP Neven je održao još jedan svečani koncert u dvorani Hrvoja, a u kasnim večernjim satima, ispraćeni od mnoštva naroda, gosti su se oprostili od Mostara i Hercegovine te uputili prema Dubrovniku.
Pekić u svojoj Spomenici pohoda Bunjevaca ističe kako su upravo za toga kratkog boravka u Mostaru i Blagaju bunjevački Hrvati stekli dojam da su franjevački redovnici i tada bili glavni oslonac hercegovačkog naroda u njegovu kulturnom i gospodarskom napretku. Ovaj posjet, iako kratkotrajan, snažno je odjeknuo ne samo u mostarskoj i subotičkoj javnosti nego i u zagrebačkoj, gdje su vodeće novine objavile vijesti o posjetu Bunjevaca zemlji pradjedova, a zagrebački ilustrirani poučno-zabavni časopisi, Obitelj i Svijet, popratili su taj događaj velikim reportažama.
Uspjeh je bio tim veći što je taj dugačak put pokazao kako se i u najtežim danima velikosrpske hegemonističke diktature kulturnim radom može povezati razbijeni hrvatski korpus….’
Tekst pripremio voditelj folklornog ansambla HKUD -a ,,Sv. Ante – Cim’’, Marinko Jurić
/MISIJA FRAMOST/