Uskrs je najveći kršćanski blagdan, posve razumljivo s obzirom da je Kristovo uskrsnuće u samom središtu kršćanstva. Cvjetnicom, nedjeljom uoči Uskrsa, odnosno, Nedjeljom Muke Gospodnje, ušli smo u Veliki tjedan koji prethodi Uskrsu.
Svaki dan Velikog tjedna, koji je o bogoslužju prožet uspomenom na Muku Isusa Krista, kao podsjetnik na ono što se prije dvije tisuće godina događala od trenutka slavodobitnog ulaska Isusa u Jeruzalem do raspeća na Veliki petak i uskrsnuća treći dan od raspeća bogoslužja su u crkvama prožeta uspomenom na Spasiteljevu Muku, navodi Hercegovački portal.
Veliki Tjedan – što znači za nas kršćane?
Veliki tjedan u narodu je oduvijek bio tjedan tijekom kojeg se pripremalo za Uskrs. Proljeće, godišnje doba kada se priroda budi, vrijeme je kada muškarci bijele voćke oko kuće, uglavnom pripremaju kuću i gospodarske zgrade, uljepšavaju ih, dok žene pospremaju, barem je tako bilo u starija vremena, sve to podsjeća da je najveći kršćanski blagdan blizu. Uskrs je zapravo proljeće, vrijeme kad se priroda budi, oživljava i buja, dakle, Uskrs predstavlja život, buđenje i novi, bolji, početak, što vidimo svakodnevno u ovo doba godine promatrajući prirodu.
Uskrs je najveća svetkovina kršćana. Još davno prije nego su počeli obilježavanje Božića, kršćani su smatrali Uskrs pravim središtem svoje vjere koji ih je trajno podsjećao na spasonosni događaj ljudske povijesti – uskrsnuće Sina Božjega Isusa Krista.
Zbog toga proslava Uskrsa seže u same početke kršćanstva, a Sveto Trodnevlje – Veliki Četvrtak, Veliki Petak i Velika Subota – vežu se uz isto vrijeme. Pojam Velikog Tjedna povijesno je zabilježen redovito u liturgiji već u četvrtom stoljeću.
Stari običaji Svetog Trodnevlja
Grci, s čijeg se govornog područja širilo evanđelje na Zapad i Istok, već u to rano doba spominju Veliki Tjedan kao ‘sveti tjedan Pashe’, a osobito ga se svečano svetkovalo u Jeruzalemu. Prvi kršćani su često postili kroz cijeli Veliki Tjedan bi se pripravili na Noć nad Noćima, kako su je nazivali – Vazmenu noć prije Uskrsa.
Danas se ponovno među kršćanima budi razumijevanje za značenje Velikog Tjedna, pa tako i kod nas u Hrvatskoj. Mnogi kršćani stoga imaju potrebu da se čitav Veliki Tjedan pripremaju za proslavu Uskrsa. Oni osjećaju da se u tom tjednu slavi prava tajna kršćanske vjere, tajna da je Krist pobijedio smrt i time darivao čovjeku udio u svom slavnom uskrsnuću.
Simbolika Velikog Tjedna
Cvjetnica koja je prošla označila je slavni Kristov ulazak u Jeruzalem, a svećenik je nosio crvenu haljinu, a ne ljubičastu kao u ostale dane Korizme. Ta haljina je znak nadolazeće mučeničke smrti Isusa Krista i Velikog Tjedna pred nama.
Blagoslovljene maslinove grančice podsjećale su na slavni mesijanski ulazak Isusa u Jeruzalem, a čitanje Muke po Marku nagovijestilo je događanja Velikog Tjedna.
Tekstovi koji se čitaju u ponedjeljak, utorak i srijedu Velikog Tjedna vrhunac su priprave za Sveto Trodnevlje. Čitaju se Evanđelja koja govore o pripravi i uroti koja se spremala Isusu, o posjetu Isusa šest dana prije Pashe Mariji, Marti i Lazaru kojeg bijaše uskrsnuo od mrtvih kao sliku svojeg skorog slavnog uskrsnuća. Posebno se nagoviješta Judina izdaja koja vrhunac dostiže u Veliku Srijedu čitanjem teksta o Judinoj izdaji. Zato je od prvih vremena svaka srijeda bila spomen na Judinu izdaju, a obilježavala se posebnim postom i molitvom, te svjesnošću kako svaki čovjek ima udjela u sramotnoj smrti i izdaji Isusa Krista.
Veliki četvrtak
To je spomen Kristove posljednje Večere i ustanovljenja euharistije.
Posljednji je dan Korizme i početak Svetog Trodnevlja. Prije podne se služi samo jedna misa biskupiji (Misa posvete ulja koje blagoslivlja biskup). Navečer se slavi misa Večere Gospodnje, a prije mise se isprazni svetohranište. Posvećene hostije se nakon mise prenesu u pokrajnju kapelu ili oltar, a svi ukrasi se maknu sa oltara, koji se ostaje prazan i „ogoljen“. Ogoljeni oltar je simbolika Krista i njegove samoće i ostavljenosti u vrijeme pred smrt.
Crkvena zvona tada zazvone posljednji put do Vazmenog bdijenja.
Veliki Petak
To je dan koji je spomen na Kristovu smrt.
Svi petci u godini i nemrs koji se obavlja u te dane su slika Velikog Petka. Taj dan je u crkvama Istoka i Zapada od prvih vremena Veliki post kao sjećanje na smrt Sina Božjeg.
Na taj dan nema mise, nego samo obradi Velikog petka. Svećenik oblači crvenu haljinu, simbol mučeničke smrti, a čita se Muka po Ivanu.
Nakon toga vjernici u šutnji dolaze do Križa i poljupcem simbolički označuju vjeru u Kristovu otkupiteljsku smrt i svoj pristanak da nasljeduju Gospodina sa križa.
Zatim slijedi pričest i to sa posvećenim hostijama na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi Tijelo Kristovo (posvećena hostija) iz pokrajnje kapele ili oltara, kao znak Kristove smrti. Vjernici ostaju u šutnji i molitvi razmišljajući o bolnoj smrti Sina Božjeg.
Velika Subota
To je dan koji je spomen na Kristov počinak u grobu.
Sin Božji je prošao kroz smrt i grob participirajući tako u potpunosti sa sudbinom svakog čovjeka.
Tijekom dana vjernici dolaze na uređeni grob Isusa Krista i u tihoj molitvi sjećaju se njegove smrti i ukopa.
Navečer uoči Uskrsa se slavi Vazmeno (Uskrsno) bdijenje, najvažniji događaj cijele godine i spomen na Kristovo osloboditeljsko i spasiteljsko djelo. Po tom Kristovom djelu kršćani vjeruju da su i oni sami spašeni od vječne smrti i da im je otvoren put u vječni život sa Bogom.
Vazmeno bdijenje počinje paljenjem i blagoslovom ognja u blizini crkve, te paljenjem uskrsnih svijeća od vatre istog ognja. Dok ulazi zamračenu crkvu, sliku groba, svećenik govori tri puta: „Svjetlo Kristovo!“, a vjernici odgovaraju:“Bogu hvala!“
Potom se čitaju biblijska čitanja spasonosnog Božjeg djela od početka svijeta: od knjige Postanka, oslobođenja Izraela iz Egipta i prolaska kroz Crveno more, starozavjetnih proroka nakon čega se svečano zapjeva „Slava Bogu na visini“ i prvi puta odjekne nakon 40 dana šutnje „Aleluja!“, što znači na hebrejski „Slava Bogu!“
Potom se čita Evanđelje, pale se svijeće na oltaru i prvi puta zazvone zvona od Velikog četvrtka. Vjernike ispunja istinska radost – jer je Krist uskrsnuo i pobijedio smrt!
Takva bogata liturgija, koja ima još niz prekrasnih detalja, želi pokazati značenje Kristovog vazmenog otajstva – muke, smrti i uskrsnuća.
To je ujedno i poziv svima da skrenu više pogled na (pre)bogatu hrvatsku i katoličku baštinu sa prolaznih stvari ovoga svijeta, na liturgiju i obrede Svetog Trodnevlja i tako dočekaju najveći blagdan svijeta: Uskrsnuće Isusa Krista.
…
Izvor: Hercegovački portal
Foto: SaraD
/Misija FRAMOST/